Page 124 - Odiseja
P. 124

Homer: Odiseja


                                 Grlit joj koljena moleć, i boginja usliši mene.
                                 Besjedu započnem s njom i krilate prozborim r'ječi:
                                 »»Kirka, izvrši mi daj obećanje, kako si rekla,
                                 Pa me kući opremi, jer srce mi tamo već hrli
            485                  I svim drugòvima mojim; u grudma mi kidaju dušu
                                 Plačući oko mène, kad kuda se udaljiš od nas.««
                                    Rečem, i ùzoritā odgovori boginja meni:
                                 »»Zeusovo čedo, domìšljat Odiseju, sine Laèrtov,
                                 Nemojte u kući mojoj prekò voljē ostajat svoje:
            490                  Nego prije vam valja zaputiti nekud i poći
                                 Valja k Aídu vam u dvor i k užasnoj Persefonéji:
                                 Tamo imate dušu Tebanca Tirèsijē pitat,
                                 Dušu sl'jepoga vrača; u vječitu on je razúmu,
                                 Njemu Persefonéja i mŕtvu ostavi pamet,
                                                                             17
            495                  Sam da je svijestan on, a drugima lutaju sjenke.««
                                    Tako mi reče, i tada u mèni prepukne srce;
                                 Sjedeć u postelji kod nje ne prestah plakat, i vȅć mi
                                 Ne htjede srce živjet i motriti svjetlost sunčànū.
                                 A kad se naplakah sit i po krevetu sit se naváljah,
            500                  Onda odgovorim istom i riječi ove joj rečem:
                                 »»Kirka, a tko će mi biti na putu tome provodič?
                                 Ta još sa crnom lađom k Aídu nitko ne dođe!««
                                    Rečem, i ùzoritā odgovori boginja meni:
                                 »»Zeusovo čedo, domišljat Odiseju, sine Laèrtov,
            505                  Ne brin' se, tko će ti biti provođač lađi ti crnoj!
                                 Katarku samo digni i bijela jedra razapni
                                 Ì sjedi, à lāđu tvoju već nosit će borejski vjetar.
                                 Nego kad crnom lađom Okèan prebrodiš veće, —
                                 Ondje je ravni brijeg i gajevi Persefonéjē,
            510                  Vìsokī tu su jagnjédi i ùz njīh plodògubnē vȓbe,
                                 Ondje ostavi brod kod Okèana dubokih vira
                                 I u Aídove vlažne u dvorove tada uniđi.
                                                                     18
                                 Piriflègeton voda u Àheron tamo ti teče,
                                 Teče tamo i Kokit, od r'jeke ȍtoka Stiške,
            515                  Obje se bučne rijeke kod jedne sastaju hridi.
                                 Blizu se tamo primakni, o viteže, kako ti velim,
                                 Jamu iskopaj lakat dugàčku u šir i u dulj;
                                                                        19
                                 Okolo jame svima mrtvacima izlijder žrtvu:
                                 Najprije mednoga pića, a zatim slatkoga vina,
            520                  Napokon vode i svȅ to obàspi bijelim brašnom.
                                 Mnogo slabòmoćnīm mrtvim obríči, da ćeš im kravu


                   17
                     495. »lutaju sjenke«, tj. bez životne snage i svijesti.
                   18  513. Imena navedenih rijeka u podzemnom svijetu vrlo su karakteristična: Piriflegeton = vatrena rijeka,
                   Kokit = rijeka jauka, Aheron = rijeka boli.
                   19
                     518. Prinošenje žrtvenih darova mrtvima u znak počasti potječe iz starijih vremena kad su ljudi mislili da
                   mrtvi stoje u vezi s ovim svijetom, te vjerovali da duše pokojnika mogu imati neki utjecaj na žive, pa su
                   zbog toga nastojali darovima pridobiti njihovu naklonost. Homerova poezija ne poznaje takva vjerovanja:
                   po Homeru duša nakon pokopa gubi svaku vezu s ovim svijetom. Ali neki ostaci starijeg shvaćanja održali
                   su se i u Homerovoj poeziji, tako i na ovom mjestu. Poslije je štovanje mrtvih iznova oživjelo u vezi s kul-
                   tom heroja.

                                                                                                       124
   119   120   121   122   123   124   125   126   127   128   129