Page 256 - Odiseja

Homer: Odiseja

I drugih Ahejaka imade na Itaci samoj,
Koja je oblita morem, i u drugim ima gradòvma,
Koliko jadam za to, što slabački smo tolìkō,
Te luk bogòlikōga Odiseja ne može zapet
255 Nitko, sramota je to, i unuci za nju će znati.«
Njemu Eupitov sin Antìnoje prozbori ovo:
»Neće baš tako biti, Eurimaše, ta vidiš i sam.
10
Danas se svȅtkovina u narodu svetkuje božja,
Tko bi danas natezao luk? umir'te se samo
260 Pa ga ostav'te ovdje, i sjekire možemo ovdje
Ostavit sve, jer mislim, da u dom Odiseja nitko
Sina Laèrtova neće unići i sa sobom odn'jet.
Nego vinòtoča sada nek natoči žrtvenog vina,
Pa ćemo bozima izlit, krivùljastī luk čemo spravit.
265 Recite sjutra kozaru Melànteju, najbolje koze
Neka amo dovèdē, što ima u čitavom stadu,
Od njih slavnòlukōm sva Apolónu dat ćemo stegna,
Onda kušajmo snagu na luku i borbu dovr'šmo.«

B. Odisej ište luk. 269—358.

Tako Antinoje reče, i besjeda svima se svidje.
270 Tad im lijevati vodu glasnici na ruke stanu,
A dječaci krčage do vrha napune vinom,
Vrčeve razd'jele zatim natočiv ih žrtvenog vina.
A kad ga izliju već i po svojoj se napiju volji,
Onda lukavo njima Odisej dosjetljivi reče:
275 »Preslavne kraljice prosci, oj čujte, što ću vam reći,
Neka vam nešto rečem, što srce mi kaže u grudma.
Molim Eurìmaha ja i Antinoja naličnog bogu,
Koji je rekao riječ i ovu, kako valjade;
Ostav'te sada luk i prepustite bozima sve to,
280 I bog će po volji sjutra ud'jeliti kojemu snagu.
Nego dajte luk taj i meni glatki, da jakost
Svojih ogledam rùkū, imádē li sîlā u mène,
Kakvih bijaše prije u udima mojima gipkim,
Il' ih je nestalo već zbog skitnje i nikakve njege.«
285 Tako im reče, al' svi to Odiseju zamjere ljuto,
Bojeć se, glatkoga on da ne bi zapeo luka.
Grdnu tad izusti riječ Antinoje ì reknē njemu:
»Oj ti kukavče stranče, u tèbe pameti nema!
Nije l' ti dosta, što mirno med prkosnim proscima nama
290 Ovdje se gostiš, i jesti što nitko ti ne krati ì još
Slušaš nam razgovore i besjede? besjeda naših
Ne sluša nikakav drugi ni prosjak niti tuđinac!
Vino, tuđinče, slatko i medeno podbada tebe,
Koje i drugom škodi, tko s požudom, bez mjere pije.

10 258. Vidi 20. pjev. st. 156.

256