Page 264 - Odiseja
P. 264

Homer: Odiseja


                                 K tome gustògrivā on mjedòkovnā četiri šljema
                                 Izvadi i sve ponèsāv dolèti k milome ocu.
                                 Sebe najprije on naorùžā mjeđu, i pastir
                                 Jedan se ì drugī tad naorùžā oružjem krasnim,
            115                  I uz Odiseja oni svaštòznanōg hrabroga stanu.


                                       B. Bitka do Atenina dolaska. 116—199.




                              a. Melantej donosi proscima koplja i štitove. 116—146.

                                    Dokle još bješe strijèlā za borbu, dotle Odisej
                                 Jednog po jednog je prosca u svojoj strijeljao kući
                                 Gađajući pravo, i jedan do drugog padahu gusto.
                                 A kad se veće strijèlā premàče za gađanje kralju,
            120                  Onda postavi luk, da stoji uz dovratnik jedan
                                 Dvòranē građene tvrdo prisloniv ga uza zid sjajni,
                                 Zatim on na ramèna štit četvoròstrukī metne,
                                 Lijepo izdjeljan šljem konjògrivnī na glavu stavi
                                 Junačku, — ozgo se kita na njemu tresaše strašno, —
            125                  Još dva junačka koplja sa mjedenim okovom uzme.
                                    Nekakva bjehu vratàšca u zidu sazdanom krasno,
                                 A nad samim pragom od dvòranē građene tvrdo
                                 Prolaz u hodnik bješe, vrata na prolazu jaka.
                                 Na ta zapovjedi vrata svinjaru, pazit Odisej,
            130                  Kod njih da stoji, a pristup do vrátā bio je jedan.
                                 Kad li Agèlaje proscem progovori ovo im veleć:
                                 »Ne bi l' se popeo tko na vratàšca, dragi oj moji,
                                 Sve da narodu javi, po gradu da nastane vreva,
                                 Te bi posljednjom čovjek odávdē strijeljao ovaj.«
            135                     Njemu kozopaša na to Melàntej odgovori ovo:
                                 »Ne može, gojenče Zeusov Agèlaje, biti, jer vrata
                                 Krasna, kojano vode na dvorište, strašno su blizu,
                                 Mučan je hodnikom prolaz, i jedan bi valjan nas junak
                                 Mogao ustavit sve; al' iz komore da vam donesem
            140                  Oružje svima, jer mislim, u komoru i nikud drugud
                                 Oružje sakri Odisej i njegov svijetli sinak.«
                                    To izgovori kozar Melantej i kroz kućne ode
                                 Hodnike uske odmah u komoru pa on odátlē
                                                                            3
                                 Dvanaest štítōvā uzme i dvanaest uzme kopáljā,
            145                  I mjedòkovnīh dvanest gustògrivīh kaciga uzme,
                                 Brzo k proscima s time odlètī ì sve im dade.










                   3  144. Neshvatljivo je kako je Melantej mogao najedanput donijeti toliko oružja.

                                                                                                       264
   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269