Page 34 - Odiseja
P. 34

Homer: Odiseja


                                 Pak ću ti junicu zaklat jednoljetnu širokog čela,
                                                                             21
                                 Ne uprégnuh je još, nit' pod jaram je dȍvede itko;
                                 Tu ću ti žrtvovat ja obàsūv joj rogove zlatom.«
            385                  Tako se molio on, i Atena ga Palada čula.
                                 One povede tada Gerénjanin konjanik Nestor,
                                 Sinove, zetove svoje povèdē u dvorove krasne.
                                 A kad u preslavne oni u dvore vladareve dođu,
                                 Na naslonjače tada i stolice sjednu po redu,
            390                  Pitkog i slatkoga tad u krčagu im pom'ješa starac
                                      22
                                 Vina,  a otvori ga ključarica poklopac skinuv,
                                 Pošto je ležalo ljeta jedanaest. Tog u krčagu
                                 Vina pom'ješa starac, i moljaše mnogo Atenu,
                                 Kćer egidonoše Zeusa, izlijevajuć u čast joj vino.
            395                  A kad izliju već i po svojoj se napiju volji,
                                 Onda spavati pođu, gdje kojega bijaše stanak;
                                 Ondje položi sam Gerénjanin konjanik Nestor
                                 Miloga sina božanskog junaka Odiseja tada
                                 Ispod trijema bučnog u provrtani u krevet,
            400                  Uza nj Pisistrata sina kopljòmetnōg, glavu junaka,
                                 Koji mu jedini sin u domu neoženjen bješe,
                                 A sam spavati leže unútra u visokim dvorma,
                                 Gdje mu je gospođa žena za počinak spremila krevet.


                                       9. 4. dan. Žrtva i put do Fere. 404—490.




                                                   A. Žrtva. 404—472.


                                 A kad ranoranka zora ružoprsta osvanu veće,
            405                  Brzo iz postelje skoči Gerénjanin konjanik Nestor,
                                 Pa kad iziđe iz nje, na glatke kamene sjedne,
                                 Koji pred visokim mu pred vratima napolju bjehu,
                                 B'jeli bijahu svi i od ulja sjajni, a nekad
                                 Sjeđaše na njima Nelej svjetovač bozima ravni,
            410                  Al' ga je već savladala smrt, te ode k Aidu;
                                                                            23
                                 A sad sjeđaše Nestor Gerénjanin, ahejski branič,
                                 Žezlo u rukama držeć, na iskup se kupljahu sinci
                                 Dolazeć ìz ložnīcā: Ehèfrōn mu dođe i Stratij,
                                 S njima Persej i Aret, bogoliki s njima Trasìmēd,
            415                  Šesti iza njih dođe Pisìstrat vitez, dovedu
                                 Sȁ sobōm sličnoga bogu Telèmaha ì sjednū njega.
                                 Onda im besjedu počne Gerénjanin konjanik Nestor:
                                 »Brže moju želju izvršite, ljubazna djeco,
                                 Od svih bògōvā da bih Atenu ublažio prvu,

                   21
                     383. Za žrtve su odabirali samo one životinje koje nisu bile namijenjene za rasplod i koje nisu bile još
                   upotrebljene ni za koji posao.
                   22
                     391. Grci nisu pili čisto vino, nego su ga uvijek miješali s vodom; mješavina je obično sadržavala 1/3 ili
                   2/5 vina.
                   23  411. »Ahejski branič« — taj je nadimak Nestor dobio zbog svoje stalne brige za Ahejce pod Trojom.

                                                                                                       34
   29   30   31   32   33   34   35   36   37   38   39