Page 354 - Vladimir Pištalo- Tesla portret među maskama
P. 354

110.

                    Da li smo isti život živeli?



          Čak ni bolovi  koje  donosi  starost  nisu bili  ništa  prema bolovima
      duše. Kao starica izboranih obraza, podignuta na ta tri jastuka i još bol-
      nog srca, mislila je o svom životu i nije se mogla setiti ničeg lepog.
          Robert jeste.
          Kad su bili mladi, Kata je štitila savršenu paukovu mrežu na kojoj je
      rosa izgledala kao nakit:
         -  Nemoj da je obrišeš. Gledaj kako se sjaji na suncu.
          Hiljadu puta je pričao kako je na svadbi buket uhvatio reporter.
          Kad su se prvi put zajedno svukli poljubio joj je levu dojku:
         -  A sađa njenu malu sestru da se ne oseti zapostavljena.
          Ona je nežno mumlala:
         -  Mmmmm.
         Kao Sigeti nekad, voleo je da po sobi prošeta gola, pa da u njenim
     kukovima vidi silu koja daje okret zvezdama i planetama.
         Ona je  mazila stablo života među njegovim nogama.  Njeni uzdasi
     držali su tercu njegovim u krevetu.
         Sa usnama na ženinom uvu Robert je gledao kako se u Leksington
     aveniji pale ulična svetla.
         Kad je ostala trudna, on ju je ljubio u stomak. Kad se rodila Agnes,
     Robert je noću ustajao i prišunjao bi se kolevci da vidi da li diše.
         -  Sećaš li se? -  pitao ju je.
         Ona se ničeg više nije sećala.
         Robert je poredio svoja sećanja sa njenim i širio ruke:
         -  Pitam se da li smo isti život živeli...









     360
   349   350   351   352   353   354   355   356   357   358   359