Page 81 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

uvijek bila zadnja.
- Jel dosta bilo?... - iznervirao se Robi.
Gledao je u veliku sjenu oraha na dnu kaldrme. Ona dvojica sad su vidjeli Paka
i Papca, te digli ruke još više u zrak i stali mahati rukama i bijelom zastavom.
-... Jebala vas lijeva i desna - nastavio je u sebi Robi. Zapravo, više ni sam nije
bio siguran je li Pako rekao da će mahati lijevom ili desnom rukom, sa ili bez
zastave, ako je sve u redu ili ako nije.
Onda se nasmijao. To s Čepovom lijevom i desnom rukom podsjetilo ga je na
Afana Kodrića Kineza, čuvenog koviljačkog švercera što je trgovao satovima,
kasetofonima i raznim drogama, a u ratu i ljudskim ušima i prstima, vojničkim
trofejima, koje je prodavao svim zaraćenim stranama, ovisno o tome je li
prstenjak s vjenčanim prstenom odrezan sa zločinačke desne ruke, dakle
srpske, ili s lijeve, dakle hrvatske. Ili pak prst s prstenom uopće nije prstenjak,
već kažiprst, mali prst, čak i palac, svakako dakle muslimanski, jer muslimani
se - to svi znaju - žene s dvije, pa i tri ili četiri žene, a živ čovjek nema toliko
prstenjaka.
Tako je Kinez sumnjičavim klijentima mogao dokaza-t i da je jedan te isti prst
s lijeve ili desne ruke, odnosno hrvatski ili srpski. Tako je i Robija sad, dok je
društvo ne groblju bez daha gledalo prema cesti, Čep sa svojom lijevom i
desnom rukom podsjetio na Kineza i njegovu lijevu i desnu. Baš su jučer,
pripremajući se u starom hotelu za akciju, pričali o njemu: navodno je to jutro
bio u gradu, nudeći pukovniku Hamilu engleski tenk marke marrior, 'dobro
očuvan, malo proso, samo je volan na desnoj strani, pa ga dajem u pola cijene."
- Car je Kinez - govorio je Vili u nekadašnjem hotel-kom restoranu, umećući
metke u šaržer. - Sjećaš se kad
158
Jebo sad hiljadu dinara
15?
je onom šeiku što je došo kod druga Tita u Prečanj prodo Uzeirpašinu
džamiju? Seik ga pito da đe su minareti, kako onolika džamija, a samo jedna
munara, pa mu Kinez reko da nema, da mu je nestalo minareta, da je sve
prodo u Sarajevo. I još mu reko da će nabavit sutra, da kolko mu treba.
- To su gluposti - uzvratio mu je Robi. - Znam tu priču, nema bolan veze to.
Tako se pričalo i da je nekom Englezu prodo cijelu uskotračnu prugu
Koviljača-Gračanica.
- Pa i jest, to se zna.
- Kako, majmune, kad nema uskotračne pruge Koviljača-Gračanica?]?
- A kako će je bit kad je prodo? - iznervirao se tada Zagor. - Đe će je bit kad je
Kinez prodo, jebotekurac?!
- Pričo je meni Šiljkov stari to za džamiju - nastavi« je Vili. - On zna Kineza
dvaes godina, zajedno su švercalj video-rekordere iz Njemačke, on, Kinez i
Brekalo... prič< je meni i Šiljku. Znaš li ti da je Šiljkov stari miniro sve ti
džamije u Brezovači?
- Ne. Al sjećam se kad su minirane - odgovorio je Zaj gor. - Tetka mi živi preko
puta Crvene džamije.
- A jel znaš zašto ih je miniro?
- Čuj, zašto? To je isto da pitaš zašto je minirana pravog slavna crkva. Zašto,
zašto... zašto se Sunce vrti oko Zemlje?!
- Miniro je jer je bio ubij eden da su minareti rakete, je znaš to? - smijao se Vili.