Page 77 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

- Ovako ćemo - presječe Đo. - Ti, Cigo, ostaješ ovdje, a ti Morž... jesil dobro,
možeš li?
- Sve u redu, sve u redu.
- Dobro, ti i Hunta idete gore, i pošaljite mi Ćumura. Ja i on idemo dolje.
- Čekaj, čekaj - skoči Hunta. - Đe dolje?
- Dolje, put groblja. Idemo da se nađemo s njima.
150
Jebo sad hiljadu dinara
I DIO
15:38 h
- Pako, brzo, Pako! - vikao je Vili.
- Šta je?
- Izlazel - govorio je Vili van sebe. - Izlaze iz kule!
- Ne seri! - skočio je Pako. - Daj to ovamo!
- Šta ćemo sad?
Vili je prepustio Paku mjesto na izvidnici, u grmu divlje ruže, iza oveće
pukotine u zidu. Pako je namjestio dvogled, naslonio ga na kamen i prestao
disati.
- Dolje, na donja lijeva vrata gledaj!
Slika u dvogledu se smirila i izoštrila, ali na njoj nije bilo Muzaferbegove kule.
Nervozno je pomicao dvogled i tražeći kulu izašao iz sela. Spustio je potom
dvogled da kulu potraži golim okom. I zaista, malo niže, na kapiji stare begove
avlije, stajao je krupni vojnik s rukama podignutim uvis: u desnoj je visoko
podigao štap s obješenom bijelom krpom, dok je lijevu držao u visini glave,
dlana okrenutog prema naprijed. Pako je vratio dvogled: sad je jasno vidio
kako je krupajlija oprezno istupio korak ispred kapije i tu stao, da bi za njim
zakoračio i drugi, dosta niži, propinjući se i gotovo skakućući s rukama
ispruženim visoko iznad glave, kao da prema njemu izlizanom kaldrmom
Muzafe-rovih Kuća ide sam Michael Jordan, a on se sprema blokirati njegov
posljednji, odlučujući šut.
Dvojica u maskirnim uniformama stajala su nekoliko trenutaka nepomično, a
onda se onaj krupniji okrenuo i
rekao nešto, pa su obojica pogledali prema gore. Pako jr malo podigao
dvogled, taman na vrijeme da uoči vojnika koji je na trenutak šmugnuo
između dva grudobrana. Onda je spustio pogled na onu dvojicu: još su stajali
ispred kapije. Tada je krupajlija pružio štap onome manjem vojniku, te stao
desnom rukom pokazivati najprije na sebe i kolegu, pa onda prema groblju.
Učinio je to nekoliko puta, a onda munuo druga laktom.
Istog časa manji je počeo bjesomučno mahati bijelom zastavom. Veliki je
krenuo rukom prema njemu, izgledalo je kao da ga namjerava smiriti, da ne
maše kao da je na stadionu, ali baš u tom trenutku manji je zamahnuo svom
snagom i bijela je krpa odletjela ravno u veliki grm kupine. Stjegonoša je
odmah bacio štap i u panici skočio nazad, iza kapije, dok je veliki ostao kao
ukopan, gledajući ravno u Pakovu pravcu.
- Šta je ovo, šta je bilo? - pitao je Papac, vireći kroz pukotinu u zidu nekoliko
metara dalje. - Pako, šta je ovo bilo?
- Ništa, šuti - procijedio je Pako iz desnog kuta usana.
- Ispala mu je zastava. Šuti.
Krupni se vojnik okrenuo opet prema kapiji i nešto vikao - bolje rečeno