Page 87 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

Jebo sad hiljadu dinara
II. DIO
169
- Bogami, mogo bi ih u ženskim novinama reklamirat.
- Jest, baš. Kad zalijepi nokat i ošiša ga, jebo majku nema razlike od pravog. Ja
se userem kad ga vidim. Prst-prst! Ima Zekir dva prava, vidio ja. Nema razlike.
-1 šta, reže nokte? -Ko, Zekir?
- Ma stari ti, Jusuf. Reko si da ih reže.
- Jašta. Neće valjda onako ih ostavit, ko ženske? A Kinez ga zajebavo da ostavi
dugačke, jer da je gledo on u Njemačkoj u nekom dokumentarnom filmu da
ljudima kad umru još poslije rastu nokti.
-1 kosa.
- Jel to istina?... Zajebavaš me!
- Jest, Tita mi. Rastu još neko vrijeme nokti i kosa. I brada.
- Bog te jebo! Zamisli kad nas ubiju ovdje, pa kad nas nađu za godinu dana, a
mi obrasli u kose i brade. Dragi bog nas neće identifikovat. Četnici u ustaškim
uniformama, a muslimani!
Nasmijaše se opet uglas.
- Đe su sad, šta rade?
- Četnici ništa, a mi i ustaše ratujemo.
- Ma za Omerove dole te pitam, đe su?
- Zajebavam se. Đe su, đe su? Eno ih... čekaj!
- Šta je?
- Eno ih bogami došli do Đoa i Cumura!
II. DIO
16.22 h
- Ej - rekao je Đo kratko.
Gledao je mladića ispred sebe onako kako se šahisti gledaju sjedajući za stol.
- Sta ima? - pozdravio je Pako glasnim puhanjem zamjenjujući otrcane
primjedbe o vremenu.
Stao je ispred velikog, izbrijanog i - izgledalo mu je - barem dvaput većeg
vojnika, mjereći ga ispitivački, kao natjecatelj u televizijskom kvizu kad gleda
voditelja prije odgovora na odlučujuće pitanje.
- Vruće, ha? - spustio je Đo ruke polako, vrlo polako, ostavljajući suparnicima
potez koji bi otkrio više, baš kao u igri asocijacija.
- Bogami vruće - potvrdio je Pako, istodobno sporo spustivši ruke.
- E, da.
Pako i Đo stajali su jedan nasuprot drugome udaljeni dva, možda tri metra.
Svatko iza svoga komandanta, s visoko podignutim bijelim zastavama, stajali
su Ćumur i Papac.
- Dobro bolan - rekao je kratko Đo, zabacivši samo malo glavu prema Ćumuru.
- Spusti sad to, jebo ga ti.
Ćumur je na to brzo spustio bijelu zastavu, zapravo je
170
Jebo sad hiljadu dinara
11.010
m
gotovo bacio uz kameni zidić kraj kaldrme. Trgnuvši se od straha, i Papac je
istog trenutka spustio svoju zastavu.