Page 88 - Boris Dežulović - Jebo sad hiljadu dinara

- Eto - uzdahne Pako prišavši oprezno korak bliže Đou. - Eto nas.
- Ja - uzdahne i Đo, ne mičući se s mjesta. - Eto vas.
- Bogami ste se lijepo udesili - primijeti Pako pokazujući ogrebotine na licima
Đoa i Cumura.
- A, to - odgovori Đo šibajući Cumura pogledom kao granom kupine.
- Ko da ste se kombajnom brijali - nasmije se Pako.
- Ha - usiljeno se nasmije Đo prešavši dlanovima preko lica, gledajući zatim
krvave dlanove. - Pala nam zastava u grm, pa...
- Znam, vidjeli smo.
Nekoliko trenutaka sva četvorica su šutjeli, a onda je Pako polako pokazao
prema džepu vjetrovke, prinijevši pritom ustima ispruženi kažiprst i srednjak
lijeve ruke.
- Hoćetel zapalit?
Đo je klimnuo glavom i polako iz lijevog džepa svoje jakne izvadio plastični
upaljač. Tog trenutka sjetio se da upaljač ima znak Zelenih udovica i pružio ga
je Paku upadljivo ističući crtež zelene zmije omotane oko sablje. Gledao ga je u
oči i čekao odgovor na ovu "lozinku".
Pako se nasmijao sa štapićem pali malla u ustima i napravio još jedan korak
naprijed, nadnijevši lice nad upaljač.
- Zelene udovice, ha? - gledao je upaljač ispuštajući dugačak dim. - Ta im je
dobra.
- Sta? - zbuni Đoa Pakova opaska.
- Mislim, to sa zelenim udovicama. Niti su udovice zmije, niti su zelene.
- Aha, to i ja govorim - nasmije se Đo. - Isto da ga je radio onaj što je Blagaj lij
ama crto amblem za one, kako se zovu... Crne pume. Čuj, crne pume?
Papac pogleda Paka. Pako se nasmije. - Baš - reče vraćajući upaljač. - Imo sam i
ja ovakav. Kupio mi ga prijatelj za rođendan... od Kineza. Znaš Ki-
neza?
- Ko ne zna Kineza? - odgovori Đo. - Afan Kinez. Ćumur je osjetio potrebu da se
nasmiješi Papcu. Papac je gledao u Paka, pa onda gore, u kulu.
- Eh da, ja sam... - premjestio je Đo upaljač iz desne ruke u lijevu i ispružio
svoju ogromnu šaku, da bi već u sljedećem trenutku primijetio kako mu je
dlan krvav, pa ga je obrisao o hlače i opet ga pružio Paku. - Ja sam Zla-tko.
Pako je klimnuo glavom ispuštajući dugačak dim i prihvatio Đoovu ruku.
- Branko - procijedio je kratko.
- Ja sam Zeljko - rekao je Papac i krenuo prema Đou. - Papac me zovu.
- Mene zovu Đo.
-1 ja sam Zeljko. Cumur.
- Branko, drago mi je.
- Cumur.
- Papac.
- Cumur, drago mi je.
- Pretpostavljam - započeo je Đo gledajući Paka. - Pretpostavljam da ste
skontali...
- Znam - rekao je Pako. - Naši smo.
- Hvala bogu - uzdahne Ćumur. -1 mi.
- Hvala bogu da ste vi skontali.
- Šta?
- Mislim, to s uniformama.