Page 160 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 160

ostaje uvijek prisutna. Mi živimo u umjetnom, iluzornom svijetu. Zanimljivo je u
               ovom  kontekstu  citirati  riječi  budističkog  monaha.  Na  pitanje:  'Kako  ti
               objašnjavaš  kreiranje  svijeta?',  odgovorio  je:  'Svijet  se  kreira  nanovo  za  svaku
               novorođenu  osobu.'  Ovo  je  točno.  Moć  iluzije  koja  nas  veže  lancem  vrši  svoje
               djelovanje  individualno  nad  svakim  od  nas,  kao  i  kolektivno.  Svaki  um  je
               falsificiran na način koji je njemu jedinstven. Što može biti ishod takve situacije?
               Ako  se  tiho  držimo  svog  mjesta,  ljudske  karijere  nam  se  otvaraju…  samo  dok
               ostajemo daleko od praznine. Možemo imati sretan ili nesretan život; obiteljski
               život; život ljubavi; možemo otkrivati, putovati, pisati. Onda dolazi kraj.
                      Naše  rasuđivanje  počinje  biti  realističnije  ako  je  naša  pažnja
               koncentrirana na taj kraj. Svašta nam se može dogoditi u životu; ili ništa. Naše
               težnje mogu biti ispunjene ili neispunjene, ali postoji siguran kraj, koji je smrt. U
               našem proučavanju moramo krenuti od ove činjenice.
                      Sljedeće  pitanje  se  postavlja  od  kad  postoji  čovječanstvo:  je  li  Smrt
               potpuno neizbježna? Zar ne postoji nikakva alternativa? Možemo li prihvatiti da
               smo se rodili, vježbali i učili samo i jednostavno da bi bili uništeni? Može li naše
               srce i glava prihvatiti ovakvu sudbinu bez gađenja?
                      Činjenica je da mi o tome ne razmišljamo, ili to činimo jako rijetko, na
               veliko zadovoljstvo ove sile iluzije, znane u Tradiciji kao Đavo. Pa ipak, čovjek je
               danas svjesniji uzaludnosti stvari ovog svijeta, posebno nakon događaja u ovom
               stoljeću: svjetskih ratova, revolucija, građanskih ratova, hladnih ratova, političkih
               i  socijalnih  napetosti,  dezintegracije  carstava  i  munjevitog  rasta  populacije.
               Kasnije ćemo se vratiti na sve ove događaje, jer je njihov uzrok kozmičke prirode.
               Kako smo suočeni s ovim prizorom, u nama se javlja osjećaj apsurda. Umjesto da
               nas osigura, strmoglavi napredak tehnologije nadahnjuje strah i nesigurnost koja
               potkopava  dotad  nepokolebljivu  silu  Iluzije.  Počinjemo  doživljavati  porast
               interesa za problematiku  smrti, koja je još jučer bila skrivena iza scene budne
               svijesti.

                                                  (2)

                      Već smo citirali tekst Sv. Pavla koji je rekao: 'Evo otajstvo vam kazujem:
               svi doduše nećemo umrijeti, ali svi ćemo se izmijeniti.' 134
                      Komentirajmo ovo ponovno, iz drugačijeg ugla.
                      Na što se misli sa: '… svi ćemo se izmijeniti' ?
                      Prije ili kasnije, svatko od nas će napustiti svoje fizičko tijelo, i svi ćemo u
               stvari biti izmijenjeni.
                      Zatim,  što  se  misli  sa:  'Nećemo  svi  umrijeti'?  Za  vanjskog  čovjeka,
               uništavanje fizičkog tijela, koje služi kao maternica za njegov astralni fetus koji je

               134
                  I Korinćanima 15: 51.

                                                 158 |
   155   156   157   158   159   160   161   162   163   164   165