Page 161 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 161
Ličnost, nužno dovodi do raspada posljednjeg. U jeziku Tradicije raspad Ličnosti,
s onim ličnim 'Ja', zovemo drugom Smrti. Drugim Rođenjem, kad se rodi astralno
tijelo, sa svojom potpunom fuzijom, i kad je spojeno s Istinskim 'Ja' da tvori
Individualnost, mi postižemo planetarni život i tako izbjegavamo drugu Smrt. 135
Do posljednjeg će ipak doći, ne četrdeset dana nakon smrti fizičkog tijela,
nego nakon osamdeset astralnih godina, što znači 2,400,000 zemaljskih godina.
Za čovjeka 4, nakon što prijeđe prag unutrašnjeg kruga ezotericizma,
smrt fizičkog tijela će biti jednaka napuštanju zastarjele ili podrapane odjeće. On
će uzeti drugu ako je treba. Ovo više neće biti katastrofa. To je značenje riječi Sv.
Pavla.
Ovaj tekst rasvjetljava početni podatak o problemu. Prema Apostolu,
potrebno je ispuniti skup uvjeta da bi se dostigao cilj koji je u ezoteričnoj
znanosti znan kao Put. To su: traženje pouzdanog učenja; poštivanje načela;
poštivanje određenih pravila, i obavljanje praktičnog rada; sve se ovo mora raditi
u duhu preciznosti i discipline koja prevladava u svijetu pozitivne znanosti. Čak i
više nego u posljednjoj, čovjek mora vježbati, razvijati i izoštravati svoj kritički
duh. To je neophodno zbog toga što u našem unutrašnjem svijetu ne postoje
uvijek točne granice. Iako logika nastoji formulirati čiste definicije na
intelektualnom planu, i dalje je istina da je rad inteligencije kontroliran Iluzijom,
koja izobličuje naše prosudbe u mnogim situacijama. Na emotivnom planu,
situacija je još zbrkanija, jer je jako teško orijentirati se i na jasan način -
razlikovati - ono što je rođeno u nama od onog što je rezultat vanjskih utisaka;
drugim riječima, teško je znati što jest a što nije ja. Lako je razlikovanje između
objekta i subjekta u fizičkom svijetu, već je manje lako u intelektualnom svijetu, a
naročito je teško u emotivnom svijetu, ali emotivni život je primarni predmet
ezoteričnog rada. Zato u ezoteričnom učenju pridajemo toliku važnost razvoju
kritičkog duha usmjerenog prema nama samima, to jest, fenomenu našeg
unutrašnjeg života.
(3)
Kao stanica organskog života na Zemlji, čovjek igra ulogu u razvoju Zrake
Stvaranja. Oživljavanje Mjeseca, tog kozmičkog fetusa, jedan je aspekt ovog
razvoja. Ovo zahtijeva znatnu količinu energije, koja se posebice stvara ljudskim
dijelom organskog života. Iluzija, koja igra tako važnu ulogu u budnoj svijesti
čovjeka, dovedena je u to stanje tako da bi on mogao prihvatiti taj aspekt
kozmičkog rada, sudjelujući u njemu bez pobune.
Ako postanemo svjesni ove situacije i poželimo je izbjeći, moramo
smisliti i kreirati zaslon koji će nas štititi od ovog proždirućeg utjecaja Mjeseca.
Za to vrijeme se moramo čuvati i od ponovnog padanja u Iluziju podizanjem
135 Otkrivenje 2: 11.
159 |