Page 163 - Boris Mouravieff – Gnoza

stepenicu stubišta, gdje dobiva uporište. Još se tri goleme granitne stepenice
uzdižu nad njim. One vode do velikog stepena u obliku polukruga, kojeg štite
dvije kule. Dvoja zatvorena vrata omogućavaju im pristup.
Do ušiju mu dolazi zvuk poput rike. Čovjek se okreće. Na mjestu gdje je
stajao samo trenutak prije, čopor vukova grebe zemlju.
Dan se privodi kraju. Kroz sumrak on još uvijek može razaznati plamteće
oči gladnih zvijeri.
Ponovno čuje Glas koji mu govori:
- 'Sve u svemu, rizik i nije bio tako velik. Da si odbio, vukovi bi te
raskomadali.'
Prestravljen svojim bijegom od te opasnosti, čovjek procjenjuje teškoće
koje će pratiti njegov uspon. Jedva da se počeo penjati na drugu stepenicu kad je
počela padati jaka kiša, čineći kamenje skliskim i ometajući njegovo kretanje - ali
ipak je uspio doći do uporišta. Oluja prolazi i kiša se smanjuje. S njegovog lica i
odjeće jako kapa na kamen.
- 'To je manje važno', rekao je Glas, 'već si se smočio prelazeći jarak.'
Čovjek ponovno dolazi do daha i počinje se penjati. Pada noć, i pojavljuje
se srp mladog mjeseca, blijed i zlatan na desnoj strani, prema zašlom suncu.
- 'Dobar znak', čuje u sebi.
Čovjek se nasmiješio. Sada se on drži za maleno izbočenje, posežući za
trećom stepenicom. Dohvaća je, rukama i nogama zamrljanima krvlju. Tek što se
uspravio nalet ledenog vjetra ga skoro ponovno baci dolje. Prianjajući za zemlju,
popeo se do zida koji gradi četvrtu stepenicu, i tamo je pronašao zaklon.
- 'To nije sve', kaže Glas. ' Ne gubi vrijeme u zaklonu. Stepenica može
puknuti, i tad će te progutati zemlja.'
Njegov otpor oluji mu je, umjesto iscrpljivanja, udvostručio snagu. Sad se
penje na četvrtu stepenicu s malo teškoće, iako je ona visoka kao i prethodne.
Ustavši, on čuje trubu za uzbunu, kao grom. Odjednom ga užasan vjetar
udari u lice. On podiže oči. U mraku noći, svjetleća pojava se pojavljuje pred
njim: To je Čuvar, odjeven u oklop i svjetleću kacigu, raširenih ruku, drži gorući
mač u ruci usmjeren prema čovjeku.
- 'Tko si ti, hodočasniče?' pitao je. ' S kojim ciljem i u čije ime si prešao
sve prepreke i popeo se stubama raja?'
Preplavljen valom neopisive radosti, čovjek je ponovio glasno riječi koje
je upravo čuo u dubini svog srca. On osjeća da su one sada njegove, i hrabro
odgovara Čuvaru.
- Ja sam Duša u potrazi za božanskom srećom; čestica koja teži tome da
se ujedini sa Stvaralačkim Načelom.
- 'Tvoj odgovor je točan', odgovara Čuvar.
Vrata prema kuli s desne strane se otvaraju. Mač se vraća u korice. Čuvar
prima čovjeka za ruku i vodi preko praga otvorenih vrata…

161 |