Page 164 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 164

Zora pozlaćuje istočno nebo. Prethodnik Sunca, jutarnja Zvijezda sjaji nad
               sretnom Dolinom.

                                                  (6)

                      Evo  još  jedan  od  takvih  ulomaka,  uzet  iz  klasične  literature:  pasus
               Turgenjeva. 136
                      Vidim  veliku  zgradu,  ogromne  mase.  Na  prednjem  zidu  je  uzak  luk  s
               otvorenim  vratima;  iza  njih,  magli  se  tama.  Ispred  visokog  praga  je  mlada
               djevojka … lijepa Ruskinja.
                      Povjetarac dolazi iz mračne i ledene magle, struja mrzlog zraka, donoseći
               sa sobom iz dubina zgrade zvuk sporog i prigušenog glasa.
                       - 'Ti koja žudiš da prijeđeš ovaj prag, znaš li što te čeka ovdje?'
                       - 'Znam', odgovara mlada djevojka.
                       - 'Hladnoća, glad, mržnja, ruganje, prijezir, nepravda, zatvor, bolest pa
               čak i smrt?'
                       - 'Znam to.'
                       - Prihvaćaš li to da budeš izbjegavana od svih? Prihvaćaš li biti potpuno
               sama?'
                       - 'Spremna sam. Znam to. Podnijet ću svu patnju i sve udarce.'
                       - 'Čak i ako oni ne dolaze od neprijatelja, već od roditelja, od prijatelja?'
                       - 'Da…čak i od njih …'
                       - 'Dobro. Prihvaćaš li žrtvu?'
                       - 'Da.'
                       - 'Anonimnu žrtvu? Ti ćeš stradati a nitko … ali nitko čak neće ni znati
               kome da oda počast?'
                       -  'Ja  nemam  koristi  od  priznanja  i  sažalijevanja.  Nemam  koristi  od
               imena.'
                       - 'Jesi li spremna na zločin?'
                      Mlada djevojka pogne glavu.
                       - 'Čak i za zločin.'
                      Glas koji ju je ispitivao nije nastavio odmah. Napokon je ponovno počeo:
                       - 'Znaš li da jednog dana nećeš vjerovati u ono što vjeruješ sada, i počet
               ćeš razmišljati kako si bila nasamarena i kako si za ništa izgubila svoj mladi život?'
                       - 'I to također znam. Pa, pošto to znam, želim ući.'
                      Mlada djevojka je prešla prag. Pao je teški zastor.
                      Škripeći zubima, netko je iza nje izgovorio:
                       - 'Blesava djevojka!'
                      Na što je, s drugog mjesta, glas odgovorio:
                       - 'Svetica!'


               136  I. S. Turgenjev, Pjesme u prozi. Pjesma je u svoje vrijeme bila cenzurirana i zabranjena.

                                                 162 |
   159   160   161   162   163   164   165   166   167   168   169