Page 222 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 222
sposoban. U suprotnom, ona degenerira u izvještavanje; jednostran čin koji, sa
ezoterične točke gledišta, ne vodi ničemu.
Konstatacija uključuje dvije grupe vježbi:
- Konstataciju zvanu vanjskom, gdje promatramo jedan ili nekoliko
vanjskih objekata, uključujući i nas; gdje gledamo sebe, tako reći, 'izvana'.
- Konstataciju zvanu unutrašnjom, gdje promatramo jedno ili više
svojstava, činjenica ili pojava našeg vlastitog unutrašnjeg svijeta.
(7)
Konstatacija uključuje svaki oblik novog stava koji se formira u čovjeku
koji započinje ezoterični rad. To je trajna borba protiv sile mentalnog spavanja.
Znamo da čovjek može gledati bez da vidi: ovo je karakteristika većine naših
vizualnih utisaka. Možemo gledati i vidjeti, drugim riječima, možemo promatrati.
Tu postoji napredak, s uvođenjem pažnje u igru; ali promatranje nije dovoljno da
bi se dobili ezoterični rezultati, jer čak i kad smo pažljivi, objekt nas još uvijek
može zavesti do točke da izgubimo našu svijest o sebi. Jedino kad promatramo,
dok činimo svjestan napor usmjeren simultano prema vanjskom i prema
unutrašnjem, dostižemo pravu konstataciju koja tada po sebi proizvodi
ezoterični rezultat. Promatranje ovog općeg pravila udvostručenom pažnjom
zahtijeva se kroz Put, cijelim putem do vrhunca ezoterične evolucije. To je
tresvenie Tradicije, na koji smo već uputili. To je neprekidan napor da se bude
budan, držeći na umu ideju o 'Ja', dok se nastavlja sa svojom vanjskom
aktivnošću kao prije - ali bolje. Konstatacija za svoj temelj i početnu točku ima
opću uputu koju je Isus naučio svoje učenike: 'Što vama kažem, svima kažem:
Bdijte! 201
Ali već smo vidjeli da vanjski čovjek živi odsutan od sebe. On živi u
snovima: snovima po noći, i sanjarenjima.
Mi u životu spavamo, i spavamo duboko. Kako, u praksi, možemo izaći iz
ove situacije? Teško je, i evo zašto. Uspavan čovjek zadržava osjećaj iskustva svog
života u budnom stanju, s pamćenjem svog imena, tog simbola njegove Ličnosti.
Kad se probudi, to će mu omogućiti da bez teškoće povrati svoju budnu svijest.
Ali za prijelaz od ovog na višu razinu svijesti, na svijest istinskog 'Ja', ova dva
čimbenika nedostaju: iskustvo tog života, i znanje njegovog imena na toj razini.
Putem neprestanog rada, 'teško se probijajući', putem prakticiranja konstatacije
- koja obuhvaća i podrazumijeva svjestan napor prisutnosti, do točke gdje ona
postaje prava prisutnost u sebi - čovjek može doseći drugo Rođenje, rođenje
Individualnosti, razumljenu kao neraskidiv spoj njegove razvijene i rođene
Ličnosti s njegovim istinskim 'Ja'. U ovom trenutku on će dobiti svoje novo ime, i
201 Marko 13: 37.
220 |