Page 225 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 225

ga slučajne okolnosti stave trenutno licem u lice sa samim sobom, on odvraća
               svoje  unutrašnje  oko,  odmah  se  vraćajući  na  sliku  koju  je  o  sebi  stvorio.  Ovo
               prirodno ima svoje izvorište u sistematičnom laganju samom sebi, ali to uopće
               nije začuđujuće, s obzirom da je vanjski čovjek rođen u lažima, živi u lažima, i
               umire u lažima. Samo ezoterični rad je ono što ga može izvesti iz ove divljine, ove
               šume pune divljih zvijeri u kojoj živi. On će tada prestati biti vanjski čovjek.
                      Ista  vježba  konstatacije  donosi  još  jedan  važan  rezultat.  To  je
               prepoznavanje glavne osobine Ličnosti.
                      Svaka Ličnost ima glavnu osobinu za svoju os 204 , i sve njene kvalitete i
               mane gravitiraju oko toga. Nije neophodno da ova osobina bude upečatljiva; ona
               može biti beznačajna i čak smiješna. Značajno je to da je čovjeku najteže u sebi
               prepoznati glavnu osobinu. Ipak važno ju je prepoznati i prihvatiti. Mogli bismo
               reći, na slikovit način, da je dokučiti ovo kao držati kraj niti koji će nam omogućiti
               da razmotamo klupko. Putem prepoznavanja i proučavanja svoje glavne osobine
               će čovjek moći definirati i prepoznati svoj vlastiti tip, smjestiti se bez mogućnosti
               pogreške  u  centar  gravitacije  svoje  Ličnosti,  u  jedan  od  osamnaest  sektora
               njegovih nižih centara. Ovdje izlazimo izvan puke teorije da bismo započeli naš
               praktični  rad,  koji  počinje  kad  prepoznamo  i  započnemo  usklađivati
               funkcioniranje tri centra. Ovaj se zadatak proteže kroz cijelu dužinu onog što smo
               nazvali Prilaznim putom.
                      Marljivo vježbanje konstatacije, posebno u njenom pasivnom obliku, kao
               što je upravo opisano, alat je za selekciju. Slabi će se odvratiti od nje, napuštajući
               potragu  za  Putom  da  bi  potonuli  dublje  u  Iluziju.  Snažni  su  svjesni  grozne
               stvarnosti  koju  njihov  moralni  sadržaj  predstavlja,  i  oni  razumiju    -  više ne
               filozofski, kao da se to odnosi na nekoga drugoga, nego nemirom duše  - da je
               došao  trenutak  za  pripremanje  završnog  računa  i  davanje  pred  Suca.  Ovo
               zahtijeva hrabrost.
                      Mnogo puta smo ukazali na to da se Put ne može doseći bez da tražitelj
               prihvati  svoj  moralni  bankrot  i  prođe  kroz  to.  Sad  smo  u  boljem  položaju  da
               razumijemo razlog i značenje ove nužnosti. Od samog početka ezoteričnog rada,
               čovjek ima veliku korist od uspostavljanja završnog računa svog morala: bilo bi
               mu manje bolno da razotkriva postepeno ove elemente završnog računa nego da
               ih  skupi  sve  odjednom.  Koja  se  god  metoda  koristi,  završni  račun  mora  biti
               donesen, iskreno oblikovan, i položen. Jednom kad se dosegne razina čovjeka 4;
               kraj Prilaznog puta, i stigne se na Put, čovjek više ne može imati lažnu sliku o
               sebi. On mora postati nalik na dijete, lišen laži i iluzija o sebi, riješen svega što je
               umjetno a što su njegova usmjerenja, obrazovanje i iskustvo života pohranili u




               204
                   Za  svaku  osobu,  glavna  osobina  će  odrediti  tip  i  broj  iluzija  koje  tvore  izvor  naših
               grešaka koncepcije te tako i naših grijeha. Pošto je svačija glavna osobina različita, ne
               može ih se opisati za svakoga, pa je vodstvo majstora potrebno da bi ih se otkrilo.

                                                 223 |
   220   221   222   223   224   225   226   227   228   229   230