Page 224 - Boris Mouravieff – Gnoza
P. 224
milosti. Molitva Isusa ponavlja se veliki broj puta, do deset ili čak dvadeset tisuća
puta na dan, i od strane religijskih praktičara, i laika. 203
(9)
Druga grupa konstatacija su unutrašnje konstatacije. Ovo je ogromno
područje neophodnih vježbi koje će nas, s onima koje su već opisane, čvrsto
utemeljiti na Stazi koja vodi do Prilaznog puta, i onda do Puta.
U ovim unutrašnjim konstatacijama, nalazimo jednako razlikovanje
između pasivnih i aktivnih vježbi kao i u slučaju vanjske konstatacije.
Unutrašnja konstatacija se treba vježbati dnevno u svom pasivnom
obliku, po mogućnosti ujutro, i istovremeno što je dalje moguće. Vježba se
sastoji od sljedećeg: nakon što smo ostali u položaju Mudraca dovoljno vremena
da osjetimo da su se mišići opustili i da je ritam tijela postao normalan i pravilan,
moramo pasivno konstatirati sve što se otkriva ispred našeg mentalnog oka. Ova
vježba zahtijeva trening. Moguće je da, na početku, nećemo vidjeti ništa, ili vrlo
malo. Ustrajanjem, malo po malo otkrit ćemo cijeli svijet bogat životom i bojama.
Kasnije, ovaj svijet će postati predmet rada čiji je cilj dovesti red u njega i,
konačno, zagospodariti njime ili, ezoteričnim rječnikom, prevladati ga. Ali prije
toga, moramo učiniti da on izađe iz okrilja budne svijesti. To se postiže mirnom i
nepristranom pasivnom konstatacijom. Nepristranost se zahtijeva iznad svega,
pošto je čovjek obično iznenađen kod otkrije određene emotivne i instinktivne
pokrete unutar sebe, određene ideje koje će mu, tijekom normalnog stanja
budnog spavanja, izgledati potpuni strano. Tražitelj će postepeno naučiti da
istražuje svoj vlastiti moralni sadržaj. Konstatirat će da je uobičajeno samo mali
dio ovog sadržaja vidljiv na sceni njegove budne svijesti, glavni dio se isključi
negdje pod okriljem njegove duše. Sa zaprepaštenošću i nekad prestravljeno će u
sebi otkriti koegzistenciju koja će mu izgledati nemoguća i apsurdna - pjesnik i
cinik, junak i kukavica. Vidjet će da je on u suštini egoist, spreman da sebi
opravdava, ako je potrebno i potpuno pogrešnim procesima racionalizacije, bilo
koje stanje duše koje bi u drugima osudio kao prijezirno i zločinačko.
Slična svojstva - a postoji ih velik broj, neka više mrska od drugih -
bačena su iza scene naše svjesnosti, ona se instinktivno skrivaju u 'krilima' iz dva
razloga. S jedne strane - i ovo je opći slučaj - čovjek stvara sliku o sebi koja je
daleko odmaknuta od stvarnosti, i tad će jednostavno i direktno isključiti sve što
ne odgovara ovoj slici o sebi. Pa ipak ove odbačene karakteristike ostaju njegove.
S druge strane, čovjek se boji toga što on stvarno je. Dokle god ostane unutar
vanjskog života, on nema potrebu da započne introspekciju koja će ga dovesti da
se suoči licem u lice sa svojim unutrašnjim životom. U rijetkim slučajevima gdje
203 Među Pravoslavnim monasima i broj ponavljanja i brzina ponavljanja jako varira od
samostana do samostana.
222 |