Page 440 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava
P. 440
Kozmički internet 427
dviju polutki. Probudivši se osjećala se
krajnje čudno; premda to nije odmah
shvatila, u lijevoj strani mozga pukla
joj je jedna krvna žilica. Jill je pokušala
zanemariti to kako se osjeća te je stala
na svoju napravu za vježbanje. Kad je
svrnula pogled na svoje ruke izgledale
su joj poput „primitivnih kandži koje
se grčevito drže za šipku”. Pogled je
spustila niz svoje tijelo i pomislila:
„Ajme, kako čudno izgledam, ko Slika 201: Gmazovi i njihovi hibridi ustrojili su
prava spodoba”. O tome kaže: društvo na način da na ulaz u lijevu stranu mozga
ono postavlja simboličnu stražu koju nazivamo
... kao da se moja svijest pomaknula od etabliranim ili konvencionalnim ‘obrazovanjem’,
„visokim školstvom”, ‘znanošću’ i ‘medijima’, čime
moje uobičajene percepcije stvarnosti
se sprječava da percepcije od strane desne polutke
u kojoj sam ja osoba na spravi za
mozga utječu na naš osjećaj stvarnosti. Ovime se
vježbanje koja doživljava određeno
stvaraju, kako ih ja nazivam, „zatočenici lijeve
iskustvo do nekog ezoteričnog
polutke”.
prostora gdje se prom atram kako
prolazim kroz spomenuto iskustvo. Pogledam svoju ruku i shvatim da više ne mogu
raspoznati granice svoga tijela. Ne mogu utvrditi gdje počinjem a gdje završavam.
Atomi i molekule moje ruke stopili su se s atomima i molekulama zida. Jedino što
sam uspijevala percipirati bila je ta energija. Energija. Pa sam se zapitala: „Što je ovo,
što se to sa m nom događa?”
Što se s njom događalo jasno se može razumjeti na temelju onoga što iznosim u
ovoj knjizi. Puknuta kapilara utjecala je na način na koji je njen mozak dekodirao
stvarnost, očitavajući informacije u energetsku pređu svemira virtualne stvarnosti.
Jill je rekla da je „moždana graja” odjednom „posve utihnula”. Kao da je netko uzeo
daljinski upravljač i pritiskom na gumb isključio zvuk, rekla je. Razlog je taj što
„moždana graja” potječe od kompjutorske razine stvarnosti, a kada se iz nje isključite
ostanete u tišini. Neprestani žamor u vašoj glavi niste ‘vi’ to je vaše tijelo/um. Jill se
,
prisjeća:
U prvih mah sam se zaprepastila našavši se unutar utihnulog uma. Ali, odmah potom
osupnula me je veličanstvenost energije oko mene. A budući da više nisam mogla
utvrditi granice svoga tijela, osjećala sam se ogromnom i sveprisutnom. Osjećala sam
se sjedinjenom s cjelokupnom energijom koja postoji, bila sam u jednom prekrasnom
stanju.
Iznenada se moja lijeva polutka vratila online te mi rekla: „Hej! Imamo problem,
imamo problem, moramo potražiti pomoć.” O. K., O. K., rekla sam u sebi, imam
dakle problem, ali odm ah sam zatim odlebdjela nazad u svijest. Taj sam prostor od
milja nazvala svojim „sedmim nebom”. Ondje je zbilja predivno!