Page 441 - David Icke - Ljudski rode, ustani - Ovaj lav vise ne spava

428 Ljudski rode, ustani... ovaj lav više ne spava

Zamislite kako bi bilo da ste potpuno isključeni iz moždane graje koja vas povezuje
s vanjskim svijetom. Nalazila sam se u tom prostoru gdje je svaki stres povezan sa
mnom, mojim poslom bio nestao. U tijelu sam se također osjećala lakšom. Zamislite
sve odnose u vanjskom svijetu i s njima povezane mnogobrojne uzročnike stresa.
Svega je toga nestalo. Osjećala sam nepomućeni mir.

Zamislite da ste sa sebe zbacili emocionalni teret nakupljan 37 godina! Osjećala sam
pravu euforiju. Euforija je bila krasna, ali tada se uključuje moja lijeva polutka i kaže:
„Hej! Daj se sredi, moramo potražiti pomoć.” Stoga sam pomislila: ‘Moram potražiti
pomoć, moram se fokusirati.’

Obratite pozornost na gornju rečenicu... Zamislite da ste sa sebe zbacili emocionalni
teret nakupljan 37 godina. Kao što sam bio rekao, emocije kakve mi proživljavamo
potječu od tjelesnog računala s njegovim genetskim programima i gmazovskom
manipulacijom koja nas preko reptilskog mozga neprestance kljuka strahom i
tjeskobom. Jill se nije mogla sjetiti broja telefona na poslu, ali imala je posjetnicu
s tim brojem. Kad je pregledavala hrpu posjetnica vidjela je samo piksele, a ne
‘fizičke posjetnice. Pikseli su najmanja jedinica informacije u digitalnom prikazu.
Problem u njenoj lijevoj polutki doveo je do toga da je ta polutka prestala dekodirati
informacije kao što inače čini te je Jill sada vidjela dublju razinu digitalne tvorevine
virtualne stvarnosti.
U onom članku u New Scientistu o hologramima američki fizičar Carl Hogan
rekao je da na određenoj razini povećanja „tkivo vremena i prostora postaje zrnato i
daje, u biti, načinjeno od sitnih jedinica pomalo nalik pikselima ...” Ali, naravno da
je situacija takva ako je svemir hologram virtualne stvarnosti koji na jednoj razini
funkcionira kao digitalna tvorevina - što on i čini. Jill je rekla da su se pikseli onih
riječi na posjetnicama stopili s pikselima pozadine i pikselima znakova te da ih
nije mogla razlučiti. Bistrina uma, kako ju je nazivala, dolazila joj je na mahove, a
poslije 45 minuta uspjela je povezati željeni broj s posjetnicom. Stvari će, međutim,
postati još bizarnije (onima koji ne razumiju stvarnost). Krvarenje u njenoj lijevoj
polutki nastavilo se širiti; ona je očajnički nastojala raspoznati znamenke, rekla je,
„usporedbom črčkarija na posjetnici s črčkarijama na telefonu”. Napokon je uspjela
nazvati broj, ali kada se javio njen kolega s posla čula je samo: „Vuu, vuu, vuu, vuu.”
Jill se prisjeća:

Pomislila sam: „O, Bože dragi, pa on zvuči poput zlatnog retrivera!” Rekla sam mu,
riječima jasno oblikovanim u mojem umu: „Ja sam, Jill! Trebam pomoć!” A iz mojih
usta izlazi samo: „Vuu vuu vuu vuu vuu.” Pomislim: „O, Bože, ja zvučim poput zlatnog
retrivera.” Stoga nisam mogla znati, nisam znala da ne mogu govoriti ili razumjeti
jezik dok to nisam doživjela.

Razlog je taj što se takozvani ‘jezik’ javlja u formi riječi koje čujemo tek kada
su vibracijski valovi i električni signali dekodirani u jezik. I zbog toga će talijanski
vidovnjak dekodirati poruke s „drugog svijeta” u talijanskom jeziku, a engleski