Page 6 - Dušan Nemanjić - Dušanov Zakonik
P. 6

39. O vlasteli i vlasteličićima:
             Vlastela i vlasteličići, koji se nalaze u državi carstva mi, Srblji i Grci, što je kome dalo carstvo mi u
         baštinu i u hrisovulji, i što drže do ovoga sabora, baštine da su sigurne.

         40. O hrisovuljima:
             I svi hrisovulji i prostagme, što je komu učinilo carstvo mi, i što će komu učiniti, i te baštine da su sigurne,
         kao i ranijih pravovernih careva, da su slobodni s njima, ili pod crkvu dati, ili za dušu ostaviti, ili prodati komu
         bilo.


         41. O umrloj vlasteli:
                Koji vlastelin uzima decu, ili opet i ne uzima decu, te umre, i po njegovoj smrti baština pusta ostane,
         gde se nañe od njegova roda do trećega bratučeda, taj da ima njegovu baštinu.

         42. O baštini slobodnoj:

             I baštine sve da su slobodne od svih rabota i danaka carstva mi, osim da daju soće i vojsku da vojuju po
         zakonu.

         43. O nasilju nad baštinom:
                I da nije vlastan gospodin car, ili kralj, ili gospoña carica ikome uzeti baštinu silom, ili kupiti, ili
         zameniti, osim ako ko sam pristane.

         44. O vlasteoskim robovima:
                I robove, što imaju vlastela, da su im u baštinu, i njihova deca u baštinu večnu, no rob u prćiju da se ne
         daje nikada.


         45. O baštini slobodnoj:
                I vlastela i drugi ljudi, koji imaju baštinske crkve u svojim baštinama, da nije vlastan gospodin car, ni
         patrijarh, ni drugi episkop podložiti te crkve pod Veliku crkvu, osim da je vlastan baštinik da postavi svoga
         kaluñera i da ga dovede episkopu da ga blagoslovi episkop, u čijoj bude nuriji, i da upravlja episkop u toj crkvi
         duhovnim poslom.


         46. O robovima:
                I dosad robove, što imaju vlastela, da su im u baštinu, samo što će vlastelin oprostiti, ili žena mu, ili
         njegov sin, to da je slobodno, a ništa drugo.


         47. O crkvi:
                I vlastelin koji se nañe podloživsi svoju crkvu pod drugu crkvu, nad tom crkvom već da nema vlasti.


         48. O umrlim vlastelima:
                Kada umre vlastelin, konj dobri i oružje da se daje caru, a svitu veliku i biserni pojas da ima njegov
         sin, i da mu car ne uzme, akoli ne uzima sina, nego ima kćer, da je s tim vlasna kći, ili prodati, ili dati
         slobodno.

         49. O krajišniku vlastelinu:

             Vlastela krajišnici, koja vojska otuda doñe i pleni zemlju carevu, te proñe opet kroz njihovu zemlju, ta
         vlastela sve da plate kroz kojih je oblast prošla.




                                                                                                                5
   1   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11