Page 30 - Duško Radović - Poštovana deco

CUCLA JE CICIJA

"C" kijuca
kao žalac,
"C" svetluca
kao svitac,
"C" pecka
kao vic,
"C" bocka
kao špric,
"C" zvecka
kao cekin,
"C" cicijaši
kao cucla.

PRIČA O SAVALORALINOVAČKOM

Ako hoćete, deco, danas bismo vam mogli ispričati priču o
Lazarovu. Kad bi tog Lazarova zaboleo zub, on bi se tako uplašio da ni
sam sebi nije smeo reći koji ga zub boli.
I nije, valjda, niko toliko hrabar, bar što se tiče zubobolje, da
Lazarova ne bi mogao razumeti.
A inače, ima hrabrih ljudi. Jednom jedan Francuz umalo nije skočio
u Nil da spase druga koji je bio u krokodilskoj opasnosti.
I šta sada, sa tim Lazarovom i tim Francuzom, kad smo ih već uzeli
u priču.
Ništa naročito, i ja se već kajem što sam ih spomenuo.
Jer sve to nije ništa prema jednom Savaloralinovačkom, koji je imao
tako dugačko i nespretno ime da je celog života imao neprilike zbog toga.
Pre svega, kad su ga upisivali u školu. Upisali ga u prvi razred,
upisali u drugi. U treći nisu hteli da ga upišu. "Savaloralinovački" – ko će
to još pamtiti i unositi u spiskove?! Kažu: dosta je već raznih Štrkljića i
Pržibaburovića, nećemo sada još i Savalava... kako li beše, uostalom,
zbog toga je i nepoželjan za školu.
– Vaše ime ne može se lepo ni izgovoriti... Evo, recite ga vi!
Savaloralinovački lepo reče "Savaloralinovački", ali se to ne primeti.
Prosto – hajde iz škole, dugačko ti ime!
I tako taj, da ga ponekad prosto skratimo na "S", napusti školu i nañe
se na ulici.
Sad više ne smeta školi, ali smeta celom svetu.