Page 156 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 156

Karteli  -  bijeg  od konkurencije           1 4 9

       Kemijska  industrija  usprkos  sporom  opadanju  krivulje  njezinih  stvarnih  cijena,
       «pristojna» je industrija. U njoj se provodila «suradnja» davno prije nego što ju je
       General Johnson izmislio 1933. godine. Suvišna proizvodnja rijetko joj je stvarala
       probleme,  u  njoj  se nije  osjećala kriza,  nije  se  upuštala  se često  duge ili  krvave
       ratove  cijena...  Kemijska  industrija  uglavnom je  samu  sebe  regulirala  na  način
       koji bi se svidio čak i sovjetskim komesarima...  Industrija... provodi jedan jasan
       oblik  planskog  gospodarstva. 15


       Prisjetimo  se  stavova  koje  je  1973.  godine  iznijela  američka  Komisija  za
     carine.  U svom izvještaju za Senat Komisija je iznijela sljedeće:

       U  najvećim i  najsofisticiranijim  multinacionalnim  korporacijama planiranje,  a
       zatim  i  nadziranje  provedbe  plana,  dosegnuli  su  opseg  i  razinu  detalja  koji  su,
       ironično,  jako  slični  procedurama  nacionalnog  planiranja  u  komunističkim
       zemljama. 16


       Komentari  o  sličnostima  s  planskim  gospodarstvom  sovjetskih  komesara
     (ministara) u nekoj komunističkoj zemlji prilično su «na mjestu». Oni u velikoj
     mjeri  rasvjetljavaju  inherentnu  filozofiju  kartela.  Ako  je  istina  da  karteli  i
     monopoli  nisu  rezultat  slobodnog  poduzetništva,  nego  bijeg  iz  njega,  iz  toga
     slijedi  da je  najbolji  način  da  se  pobjegne  iz  slobodnog poduzetništva taj  da  se
     ono potpuno uništi.  To je  razlog zašto karteli i kolektivističke vlade neizbježno
     rade zajedno kao tim.  Oni imaju zajedničkog neprijatelja i  dijele zajednički cilj:
     uništiti  slobodno  poduzetništvo.
       Milijuni dolara koji se ulažu u politiku kako bi se izglasali zakoni o zaštitnim
     carinama, takozvani zakoni o poštenoj trgovini ili zakoni protiv nadriliječništva,
     strahovito su mala cijena za one koji će od toga imati koristi.  Iako su ti zakoni
     oblikovani  tako  da  se  čini  da  štite  interes  naroda,  oni  su,  ustvari,  sredstva
     kojima  se  mašinerija  vlade  pokreće  protiv  suparnika  kartela.  Sredstva  uložena
     u  njih  višestruko  se  vraćaju.  Stoga je  Biggovernment,  «velika vlada»,  sa  svojom
     sposobnošću  reguliranja  svakog  aspekta  ekonomskog  života,  prirodni  prijatelj  i
     saveznik kartela i monopola.
       Karteli i monopoli teško bi mogli opstati bez pomoći vlade, barem u današnjoj
     situaciji.  Pogledajte bilo koje od velikih svjetskih tržišta - šećera, čaja, čokolade,
     gume,  čelika,  nafte,  automobila,  hrane  -  bilo  koje  od  njih  i naći ćete  mnoštvo
    vladinih  ograničenja,  kvota  i  cjenovnih  potpora.  A  posvuda je  prisutna  vojska
    lobista koji zastupaju posebne interese, vršeći pritisak na političare da prihvaćaju
     zakone koji bi trebali štititi narod.


      «Chemical Industry», Fortune, prosinac 1937. g., str. 157,162.
     16
      Izvještaj  pod  naslovom  Implications  of  Multinational Firms for World Trade and Investmentfor U.S.
     Trade and Lahor, veljača 1973. g., str. 159.
   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160   161