Page 155 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 155

1 4 8                         Svijet  bez  raka

         sniziti  svoje  cijene kako bi izbjegla gubitak kupaca.  Sniženje  cijena jedne  strane
         obično  vodi  do  pada  cijena  za  sve.  Osoba je,  stoga,  motivirana  da  se  udruži s
         drugim  tvrtkama  ili  drugim  radnicima  i  ne provodi politiku konkurencije koja
         osiromašuje  sve.
            To  ne  znači  da  su  članovi  kartela  uvijek  uspijevali  ukloniti  sve  sukobe
         ili  nadmetanja.  Ponekad  će  neka  strana  u  sporazumu  odlučiti  da  joj  uvjeti
         sporazuma  više  nisu  prihvatljivi  pa  će  se  odvojiti  i  pokušati  samostalno
         poslovati.  Povremeno  izbijaju  ratovi  cijena  i  žestoka  nadmetanja  za  tržište  sa
         svim  prizvucima  pravih  vojnih  sukoba.  Ali,  baš  kao  u  slučaju  ratova  između
         država, ti ratovi s vremenom završe.  Jedna strana bude pobijeđena ili, kao  što je
         češće  slučaj  u poslovnim  ratovima, jedna  strana stekne  očigledan  dominantan
         položaj  pa  se  onda  sklopi  «primirje»  i  dogovori  novi  kartelski  sporazum  na
         temelju  nove  ravnoteže  snaga.

            Stocking i VVatkins u knjizi Cartels in Action (Karteli na djelu), sažeto opisuju
         taj proces:


           Izbili  su  «ratovi  cijena«,  završili  su  «primirjima»,  više  puta  su  se  ponovno
           rasplamsali, i konačno su se pretvorili u dugu opsadu...
           Kemijske  kompanije obično  pregovorima, a  ne  nadmetanjem,  odlučuju  tko  će
           prodavati što, gdje, koliko i pod kojim uvjetima na stranim tržištima, jer vjeruju
           da  se  suradnja  «isplati».  Do  svojih  odluka  dolaze  nepopustljivim  cjenkanjima.
           Svaka  strana  nastoji  za  sebe  izboriti  najbolje  uvjete.  Tako  te  odluke  odražavaju
           relativnu  pregovaračku  moć  uključenih  strana.  Ona  ovisi  o  mnogo  faktora,
           uključujući  djelotvornost  njihovog  procesa,  snagu  položaja  njihovih  patenata,
           kvalitetu  njihovih  proizvoda,  veličinu  njihovih  financijskih  resursa  i  podršku
           njihovih vlada. U konačnici, to pitanje najviše ovisi o komparativnoj spremnosti
           nekoliko strana na konkurencijski «rat»  ako pregovori propadnu.
           Takva  vrsta  poslovnog  suparništva  razlikuje  se  od  djelotvorne  konkurencije  u
           tome što najveću korist vjerojatno imaju članovi kartela, a ne potrošači. 14


           To  je  precizan  opis  stvarnosti  koja  stoji  iza  većine  velikih  proizvoda  u
         današnjem  svijetu.  Stocking  i  VVatkins  napravili  su  opsežan  izračun  predratne
         trgovine  i vrlo  uvjerljivo  dokazali  da  su  1939.  godine  u  Sjedinjenim  Državama
         karteli  kontrolirali  osamdeset  sedam  posto  prodanih  mineralnih  proizvoda,
         šezdeset  posto  poljoprivrednih  proizvoda  i  četrdeset  dva  posto  ukupne
         proizvedene robe. Ne treba ni reći da se taj trend uvelike ubrzao od 1939. godine
         pa nije teško zamisliti kakva je situacija danas.  Kemijska industrija - a to znači i
         farmaceutska - potpuno je kartelizirana.  Još  davne  1937.  godine taje činjenica
         bila toliko  očigledna da je časopis Fortune komentirao  u uvodniku:




          Watkins,  op.  cit,  str. 398,420.
   150   151   152   153   154   155   156   157   158   159   160