Page 155 - Edward Griffin - Svijet bez raka

1 4 8 Svijet bez raka

sniziti svoje cijene kako bi izbjegla gubitak kupaca. Sniženje cijena jedne strane
obično vodi do pada cijena za sve. Osoba je, stoga, motivirana da se udruži s
drugim tvrtkama ili drugim radnicima i ne provodi politiku konkurencije koja
osiromašuje sve.
To ne znači da su članovi kartela uvijek uspijevali ukloniti sve sukobe
ili nadmetanja. Ponekad će neka strana u sporazumu odlučiti da joj uvjeti
sporazuma više nisu prihvatljivi pa će se odvojiti i pokušati samostalno
poslovati. Povremeno izbijaju ratovi cijena i žestoka nadmetanja za tržište sa
svim prizvucima pravih vojnih sukoba. Ali, baš kao u slučaju ratova između
država, ti ratovi s vremenom završe. Jedna strana bude pobijeđena ili, kao što je
češće slučaj u poslovnim ratovima, jedna strana stekne očigledan dominantan
položaj pa se onda sklopi «primirje» i dogovori novi kartelski sporazum na
temelju nove ravnoteže snaga.

Stocking i VVatkins u knjizi Cartels in Action (Karteli na djelu), sažeto opisuju
taj proces:

Izbili su «ratovi cijena«, završili su «primirjima», više puta su se ponovno
rasplamsali, i konačno su se pretvorili u dugu opsadu...
Kemijske kompanije obično pregovorima, a ne nadmetanjem, odlučuju tko će
prodavati što, gdje, koliko i pod kojim uvjetima na stranim tržištima, jer vjeruju
da se suradnja «isplati». Do svojih odluka dolaze nepopustljivim cjenkanjima.
Svaka strana nastoji za sebe izboriti najbolje uvjete. Tako te odluke odražavaju
relativnu pregovaračku moć uključenih strana. Ona ovisi o mnogo faktora,
uključujući djelotvornost njihovog procesa, snagu položaja njihovih patenata,
kvalitetu njihovih proizvoda, veličinu njihovih financijskih resursa i podršku
njihovih vlada. U konačnici, to pitanje najviše ovisi o komparativnoj spremnosti
nekoliko strana na konkurencijski «rat» ako pregovori propadnu.
Takva vrsta poslovnog suparništva razlikuje se od djelotvorne konkurencije u
tome što najveću korist vjerojatno imaju članovi kartela, a ne potrošači. 14

To je precizan opis stvarnosti koja stoji iza većine velikih proizvoda u
današnjem svijetu. Stocking i VVatkins napravili su opsežan izračun predratne
trgovine i vrlo uvjerljivo dokazali da su 1939. godine u Sjedinjenim Državama
karteli kontrolirali osamdeset sedam posto prodanih mineralnih proizvoda,
šezdeset posto poljoprivrednih proizvoda i četrdeset dva posto ukupne
proizvedene robe. Ne treba ni reći da se taj trend uvelike ubrzao od 1939. godine
pa nije teško zamisliti kakva je situacija danas. Kemijska industrija - a to znači i
farmaceutska - potpuno je kartelizirana. Još davne 1937. godine taje činjenica
bila toliko očigledna da je časopis Fortune komentirao u uvodniku:

Watkins, op. cit, str. 398,420.