Page 158 - Edward Griffin - Svijet bez raka

Karteli - bijeg od konkurencije 1 5 1

određene istine, ili barem poluistine, o američkom sustavu. Napisao je gotovo
likujući:

Ograničavanju slobodnog poduzetništva također su pridonijeli uglavnom
poslovni ljudi koji su neumorno pokušavali povećati vladine regulacije u skladu
s vlastitim interesima, kao u slučaju carina, subvencija i zabrane snižavanja cijena
robe sa zaštićenim znakom.
Ustvari, interesi poslovnih ljudi značajno su se promijenili, od djelotvornosti
u proizvodnji do djelotvornosti u manipuliranju javnošću, uključujući
manipuliranje vladom radi dobivanja povlastica...
Kako se sve dosad istraženo očito odvija pod dobronamjernim proviđenjem
vlade, očigledno je da su vlada i politika prilično zaslužne za upadljivi procvat
krajnjeg bogatstva i krajnjeg siromaštva u grozničavom američkom carstvu. 18

Sve je to istina, ali nije cijela istina. Postoje dvije zamke u koje može upasti
neoprezni promatrač tih trendova. Prva je prenagljeni zaključak da su karteli i
monopoli izraz kapitalizma ili slobodnog poduzetništva i da rješenje problema
leži u zamjeni kapitalizma nekom drugom vrstom sustava. Međutim, kao što smo
naglasili, karteli i monopoli upravo su suprotnost kompetitivnom kapitalizmu i
slobodnom poduzetništvu.
Druga je zamka zaključak da se rješenje za zloupotrebe kartela i monopola
može naći u povećanju vladinih regulacija i kontrola. Ali upravo to i jest problem.
Jednostavno nadilazi ljudske granice izraditi novi zakon ili skup propisa kojima
bi se vladi zajamčila veća moć naoko radi reguliranja trgovine i sprječavanja
monopola i njihovih političkih marioneta, a da se ne postigne upravo suprotni
učinak.
Trenutačni antitrustovski zakoni savršen su primjer. Vrlo često završe tako da
postanu samo još jedan instrument pomoću kojega neka poslovna grupa koristi
moć vlade za suzbijanje ili ometanje svojih manje politički utjecajnih suparnika.
Veća i jača vlada nije rješenje nego problem!
Lundberg je, kao i mnogi drugi koji o tome pišu, upao u obje zamke.
Shvatio je da monopol nije slobodno poduzetništvo. Čak je i vidio da je vlada
nerazdvojiv partner monopola. Međutim, shvativši to, okrenuo se oko sebe i
otvorio vrata koja vode u još veću vladu, čak je napravio korak «naprijed» - u
sam komunizam:
Ne možemo se vratiti nadmetanju. Moramo krenuti naprijed u neki novi sustav,
možda komunizam, možda kooperativizam, možda mnogo potpuniju vladinu
regulaciju od one koju sada imamo. Ne znam što leži pred nama i ne brine me
previše... 19

'Ferdinand Lundberg, The Rich and the Super-Rich, (New York: Bantam, 1968.), str. 153,154, 584.
'ibid., p. 154.