Page 267 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 267

2 6 6                          Svijet bez raka

        stvari kao i mi ostali - ni više ni manje. Razumljive su njihove predrasude prema
        vitaminskoj  terapiji. Možda jesu za osudu, ali nisu zlonamjerne.
           Krenemo   li  dalje  na  popisu  motiva,  dolazimo  do  onoga  što  bi  se  moglo
        nazvati «karijerizmom». Nije karijerist loš momak, ali pati od jakih interesa koji
        često  ometaju  njegovu  objektivnost.  Prikladno  ga je  opisao  kolumnist  Charles
        McCabe:

           Možda  se  pitate  jesu  li  zaposlenici  Američkog  društva  za  rak,  zaklada  za
           istraživanje raka i drugih organizacija koje smatramo svetima zaista zainteresirani
           da  se  pronađe  lijek  za  rak.  Ili  bi  možda  više  voljeli  da  problem  koji  osigurava
           financiranje njihovog rada postoji i dalje.  Mogli biste čak biti toliko blasfemični
           da vjerujete kako postoji određeni tip ličnosti koji snažno privlače borbe iz kojih
           se može izvlačiti korist. Takve bismo mogli nazvati karijeristima konzervativcima.
           Nedavno su mi zadivljujuće precizno definirali taj  tip ljudi:
           «Ključna je ideja karijerista, osobe koja javni problem pretvara u osobnu karijeru i
           spašava se od anonimnosti, neimaštine ili očajanja. Takvi ljudi rade s predanošću
           koja se može činiti nesebičnom sve dok je problem nerješiv.
           Ali ako prijedlozi za promjenu javne politike ili normalna evolucija naše kulture
           zaprijete  raščišćavanjem  zbrke,  postaje  očigledno  da  im  je  u  interesu  baviti  se
           važnošću i emocionalnom težinom problema...«
           Ta čudna i opasna vrsta reformatora uvijek je bila među nama. U naše vrijeme
           taj tip ljudi postao je izvanredno dobro prihvaćen. To su oni koji znaju odgovore
           na probleme koji, trenutačno,  nemaju nikakvog prikladnog odgovora.  Grčevito
           se opiru približavanju bilo kakvom konkretnom odgovoru koji bi mogao ugroziti
           njihovu svetu nesebičnost. 1

           Za  karijerista  je.  prirodno  da  gravitira  takvim  naizgled  humanitarnim
        organizacijama kao  što je  Američko  društvo  za  rak.  To  ne  samo  što  mu  pruža
        status  među  njegovim  prijateljima  koji  ga  podržavaju,  nego  mu  osigurava  i
        prilično  lijepo  zaposlenje  na području  gdje  se  na  njega  ne  vrši  pritisak  i  nema
        konkurencije  ili ekonomske potrebe  da stvara bilo profit bilo  opipljive  rezultate.
        Ustvari,  upravo  nedostatak rezultata povećava ugled  njegovog položaja  i važnost
        njegovog  rada.  U takvoj  ležernoj  atmosferi karijerist  opušteno  smišlja beskrajne
        programe  prikupljanja  sredstava.  Mornari  se  postrojavaju  u  redove  na  palubi
        nosača aviona, kako bi ih fotografirali iz zraka dok sriču riječi «Borite se protiv
        raka».  Javne  zgrade  posvuda  prekrivaju  plakati  sa  sloganom  «Borite  se  protiv
        raka  pregledima  i čekovima*.  Vrbuju  se  domaćice  da  održavaju  humanitarne
        rasprodaje, idu od vrata do vrata iprikupljaju sredstva. Sportaše mole da sudjeluju
        u  posebnim  sportskim  događajima.  Vrše  se  pritisci  na  zaposlenike  da  odobre
        donacije kroz odbitak od plaće.  Društvene klubove nagovaraju na sponzoriranje



         «The Fearless Spectator«, San Francisco Chronicle, 27. rujna 1971. g., str. 35.
   262   263   264   265   266   267   268   269   270   271   272