Page 272 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 272

Pitanje  motiva                        271
       Pretpostavivši - sasvim ispravno, kako se pokazalo - da će se protivljenje «Zakonu
       o  pobjedi  nad  rakom»  odmah  protumačiti  kao  podržavanje  raka,  predsjednik
       Nixon pridružio  se prijedlogu  s vlastitim  «Zakonom  o pobjedi nad rakom»,  koji
       se  ni po  čemu  nije bitno  razlikovao  od prijedloga  senatora  Kennedvja,  osim  što
       je nosio drugi broj (S.  1828). Taj je zakon prihvaćen u Senatu golemom većinom
       glasova od 70 prema  1.
       «Pruga je  bila  postavljena«,  a Američko  društvo  za  rak,  oglasivši  se  preko  čitave
       stranice  oglasa  u New  York Timesu  i u  dvama velikim washingtonskim  dnevnim
       listovima,  imalo  je  krajnje  drskosti  ustvrditi  da  «prigovore  zakonu  uglavnom
       upućuju ljudi koji nemaju stručnog znanja o  raku». Moji spisi sadrže brojne izjave
       nekih  istaknutih  znanstvenika,  liječnika  i  istraživača  raka  iz  Sjedinjenih  Država
       koji se protive Kennedvjevoj  i Nixonovoj zajedničkoj predstavi, a uključuju i jednu
       izjavu  koju  su  potpisala  ništa  manje  nego  četiri  dobitnika  Nobelove  nagrade  za
       medicinu...
       Nova  spora  birokracija  neće  ništa  brže  pronaći  ni  uzrok  ni  lijek.  Vjerojatnije
       je  da  će  samo  ometati  traženje  lijeka  podržavanjem  trenutačnih  predrasuda  i
       pristranosti  istraživača  specijaliziranih  upravo  na  tom  području.

       Zapanjujuće je  koliko  se poreznog  novca  rasipa  na istraživačke projekte  za
    pronalaženje  lijeka  za  rak,  a  ti  projekti  ne  daju  nikakve  rezultate.  Amerikanci
    će,  čini  se,  tolerirati  svakakve  ludosti,  sve  dok  se  one  promiču  kao  pokušaj
    rješavanja neke «krize». «Kriza» u Vijetnamu, «kriza» na Bliskom istoku, ekološka
     «kriza»,  energetska  «kriza»  -  popis  je  ograničen  samo  maštom  manipulatora
    i  lakovjernošću  manipuliranih.  Svaka  kriza  stvara  se  u javnom  mišljenju  kao
    predigra našem dobrovoljnom prihvaćanju još jednog posezanja u naše džepove
    i naše slobode.

       U  kolovozu  1973.  godine  predsjednik  Nixon  objavio  je  petogodišnji plan
    borbe  protiv  raka.  Nalik klasičnom  sovjetskom  pristupu  takvim  problemima,
    to je zapravo bila objava da je «kriza» institucionalizirana. To je bilo jamstvo da
    ciljevi  neće biti ostvareni.  Od tada je  svaki neuspjeh vodio do promjene ciljeva,
    velikog  širenja  birokracije  i  novog  petogodišnjeg  plana.  Kao  što  je  primijetio
    kongresnik Schmitz,  «pruga je postavljena«  i to je vlak lake  zarade  u  najboljoj
    političkoj tradiciji.
       Vladina  kontrola  nad  znanstvenim  istraživanjima  gotovo  nikada  ne  daje
    upotrebljive  rezultate,  osim  na  području  naoružanja  i  s  njime  povezane  vojne
    opreme, kao  što su rakete. Razlog je u tome što je to jedino polje od temeljnog
    interesa  za vladu.  To  je  pitanje  instinkta  za  samoodržanje.  Vlade,  poput  živih
    bića,  imaju taj  instinkt  i to  ih ponekad tjera da čak i vlastite  građane  smatraju
     «neprijateljima».  To  je  razlog  zašto  vlade  javnosti  prešućuju  tako  mnogo
    informacija,  čak  i  u  vrijeme  mira,  tobože  zbog  «nacionalne  sigurnosti«.
    Nacionalna sigurnost podrazumijeva da postoji  neprijatelj.  Vladajuća elita zna
   267   268   269   270   271   272   273   274   275   276   277