Page 82 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 82

70                             Svijet bez  raka

           Molim vas  da mi brzo odgovorite  i,  pritom,  ako  vam  nije  teško, objasnite nam
           zašto je vaš narod među najzdravijima na svijetu,  zašto vaši  muškarci i žene žive
           vitalnim životom i u svojim kasnim devedesetim godinama te zašto vi i vaš divan
           narod nikada ne obolijevate od raka? 1

           Većina ljudi, međutim, uopće nije shvatila sarkazam. Oni su priču o otrovanom
        paru shvatili smrtno ozbiljno. Mnogi koji su bili čuli da bi te sjemenke mogle biti
        korisne  protiv  raka,  ali  nisu  razumjeli  njihov kemijski  sastav,  sada  su  se  bojali
        koristiti  ih  i  bili  su  puni  sumnji.  Jedan  pretjerano  revni  zavod  za  zdravstvo  na
        Havajima  konfiscirao  je  sve  sjemenke  marelice  s  polica  trgovina  zdrave  hrane,
        a  većinu  trgovina  na  kopnu  zastrašivanjem  su  prisilili  da  ih  izbace  iz  ponude.
        «Novinska»  priča  dobro je  ispunila  svoju  svrhu.
           Sumnjajući da bi se u ovoj priči moglo skrivati više od onoga što je vidljivo na
        prvi pogled, autor ove knjige pokušao je dobiti više detalja od Zavoda za zdravstvo
        -  pogotovo  imena para  o  kojem  se  radilo.  Ali,  činilo  se  da  Zavod  nije  želio  da
        im  netko  postavlja  pitanja.  Dr.  Ralph  W.  Vveilerstein,  medicinski  dužnosnik
        kalifornijskog javnog  zdravstva  u  Uredu  za hranu  i  lijekove,  odgovorio je:  «Zao
        nam je,  povjerljivost  izvještaja  o  obolijevanju  sprječava  intervjuiranje  pacijenata
        koji  su  se  otrovali u Los Angelesu.» 2
           Čini se da je dr.  Dean Burk iz Nacionalnog instituta za  rak uspio  dobiti više
        informacija. U pismu datiranom  13. prosinca 1972. godine objasnio je:

           Taj par iz Los Angelesa... zaista se razbolio i bio je primljen na hitni odjel nakon
           što je popio napitak pripremljen od jezgri marelica, plodova marelice i destilirane
           vode koji je odstajao preko noći -  smjesu koja je vjerojatno tijekom noći donekle
           fermentirala i nesumnjivo bila vrlo gorka te izazvala bolest (mučninu, povraćanje
           itd.)  nakon  «otprilike jednog  sata»,  što je prilično  dugo  za  cijanid, koji obično
           djeluje  unutar  nekoliko  minuta  od  unosa.  G.  Murrav  [iz  Zavoda  za  zdravstvo
           okruga  Los  Angeles]  nije  bio  spreman  izjasniti  se je  li  cijanid bio  glavni  uzrok
           bolesti  od  koje  su  se,  kako  se  čini,  brzo  oporavili.  Rekao  je  da  «s  obzirom  na
           okolnosti...  ne želite brzati sa zaključcima i reći da je njihova bolest definitivno
           bila  posljedicom  unosa  amigdalina...  Mislim  da  osobno  ne  mogu  reći  da  sam
           dokazao  da su njihovu bolest izazvale jezgre marelica.«
           Naravno,  zanimljivo je da je od, pretpostavljam, tisuća slučajeva iz kalifornijskih
           Mjesečnih  izvještaja o obolijevanju nekako baš Murrayjev i  Chinnov materijal o
           amigdalinu [priča o paru iz Los Angelesa] dospio u tisak širom zemlje - vjerojatno
           uz pomoć  i vodstvo  državnih  zdravstvenih vlasti.






         Citirano  u  «Of Apricot  Pits  and  Hunzaland«, Mike  Culbert,  Berkelev  Daily Gazette,  13. kolovoza
        1972.  g.
         Pismo autoru od 20. rujna 1972. godine; Griffin, Private Papers, op. cit.
   77   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87