Page 83 - Edward Griffin - Svijet bez raka
P. 83

Strah  od  cijanida                      71

        G.  Gray je u jednom nezavisnom članku napisao:  «Pristup Zavoda za zdravstvo
        bio je  diskreditirati laetril, a da se  uopće  nikad  izravno  ne spomene.  Dobili su
        suradnju tiska tako  što novinari  nisu otišli dalje od ureda Zavoda za zdravstvo u
        pisanju  svojih  priča.». 3
               V
        U drugom pismu, datiranom 20. prosinca  1972. godine,  dr. Burk je dodatno
     proširio  svoja  gledišta:


        Činjenica  je  da  značajno  velik  broj  ljudi  jede  10-20  jezgri  marelica  tijekom
        dana,  a nakon  nekog  vremena  čak i  50-100 jezgri  bez  opasnosti,  iako  ipak  ne
        sve odjednom kao što su...  uradili sladokusci iz Los Angelesa. Ista opća situacija
        vrijedi  za  velik  broj  uobičajenih  namirnica  koje  mogu  biti  otrovne  ili  izazvati
        alergiju  i  slično  kao  što  su  jagode,  luk,  škampi  itd.,  koje  zdravstvene  agencije,
        prožete  duhom  1984.  godine,  nikada  masovno  ili  u  potpunosti  ne  uklanjaju  s
        polica prodavaonica hrane....
        Jedno  je  da  zdravstvena  agencija  upozorava  ljude  protiv  glupih  i  rijetkih
        postupaka  u  pogledu  bilo  kojeg  aspekta  zdravlja,  a  nešto  sasvim  drugo  da  se
        ljudima potpuno uskrati izvrsna hrana koja je potpuno bezopasna ako se jede na
        normalan, razuman način kako to čini 99,999% stanovništva. 4


        Rekli smo da je vitamin B17 bezopasan za nekancerozne stanice. To je istina,
     ali  vjerojatno  bi  bilo  preciznije  reći  da  je  onoliko  bezopasan  koliko  to  neka
     tvar  može biti.  Na  kraju,  čak  i  voda  ili  kisik, koji  su  neophodni  za  život,  mogu
     biti  fatalni  ako  se  uzmu  u  neprirodno velikim  dozama.  A  to  također vrijedi  za
     vitamin B17.fNa primjer, noTpalnn je da se vrlo mala količina beta glukozidaze
     (enzima  za  «otkliučavanie»1  može  naći  unutar  sjemenki  većine  voća  bogatog
     nitrilozidima.  Taj  enzim,  kada  ga  aktiviraju  izlučine  u  ustima  i  želucu,  izaziva
     oslobađanje  vrlo  malih  količina  ciianida  i  henzaldehida  na tim  mjestima.  Kao
     što je  ranije spomenuto, prisustvo ograničenih količina tih kemikalija u ustima,
     želucu  i  crijevima  nije  opasna  i  čini  se  da  je  zapravo  dio  predviđene  osjetljive
     prirodne  kemijske  ravnoteže  čije  odsustvo  može  doprinijeti  karijesu,  lošem
     zadahu i  raznim  gastrointestinalnim poremećajima.  Ali što  se  događa ako  se te
     sjemenke jedu u pretjeranim količinama?

        Postoji  slučaj  čovjeka koji je,  navodno,  umro  zato  što je  pojeo  gotovo  punu
     šalicu  sjemenki  jabuka.  Usput  rečeno,  taj  slučaj  nikada  nije  provjeren  i  lako
     je  moguće  da je  izmišljen;  ali  pod  pretpostavkom  da  je  istinit,  da je  čovjek  sa
     sjemenkama  pojeo  i  jabuke,  dobio  bi  iz  plodova  dovoljno  dodatne  rodanaze





      Pismo  dr.  Deana  Burka g.  M.  Standardu,  13.  prosinca  1972.  g.,  Griffin,  Private Papers.
     4
      Pismo dr. Deana Burka g. B. Stenjenu, predsjedniku waikikijskog ogranka Nacionalnog zdravstvenog
     saveza, 20. prosinca 1972. g., Griffin, Private Papers.
   78   79   80   81   82   83   84   85   86   87   88