Page 86 - Edward Griffin - Svijet bez raka

74 Svijet bez raka

moguće je da je osamdeset pet jezgri s jednoga stabla ekvivalentno petstotinjak
jezgri s drugog stabla.
Priroda nije svemoguća. Ona ne može predvidjeti takve neumjerenosti.
Zato je mudro držati se jednostavnog pravila da se ne jede odjednom količina
sjemenki veća od one koja bi se pojela unutar razumne količine cijelih plodova.
To je zdravorazumsko pravilo i može se slijediti s potpunom sigurnošću.
Nijedna kemijska tvar iz prirode nije tako pogrešno shvaćena kao cijanid.
Tijekom godina stvorilo se neznanje koje graniči s praznovjerjem, a ono potječe
još iz ranih dana znanosti kada je otkriveno da je cijanid potencijalno otrovan.
To prastaro pogrešno shvaćanje održalo se sve do danas u tolikoj mjeri da je,
za prosječnu osobu, riječ cijanid sinonim za otrov. Posljedica toga je kulturalna
odbojnost prema toj tvari svaki put kad ju otkrijemo u našoj hrani. Poduzimaju
se svi napori da se ona ukloni iz namirnica. Police u našim prodavaonicama
stalno obilaze predstavnici lokalnih zdravstvenih agencija kako bi se uvjerili da
ona neće doprijeti do nas, a savezna Uprava za hranu i lijekove čak je objavila da
je protuzakonito prodavati bilo koji proizvod u kojem ima više od četiristotog
dijela od jednog posto te tvari! 8 Uz takvu vrstu «zaštite» nije ni čudo da su
Amerikanci žrtva munjevitog širenja avitaminoze poznate kao rak.
Toliko o cijanidu u prirodnim namirnicama. Što je s laboratorijskim oblicima
vitamina B17 poznatima kao amigdalin ili laetril? Odgovor je da tu ima još
manje razloga za brigu. Već više od stotinu godina standardni priručnici iz
farmakologije tu tvar opisuju kao neotrovnu. Nakon gotovo dva stoljeća upotrebe
u svim dijelovima svijeta nikada nije bilo niti jednog prijavljenog slučaja smrti
ili ozbiljne bolesti povezane s njim.
Općenito se smatra da je amigdalin 1830. godine otkrio njemački kemičar
Liebig. Prema American Illustrated Medical Dictionary (izdanje iz 1944. godine),
amygdalin znači «poput badema», što navodi na zaključak da je prvi materijal iz
kojega je izoliran bila jezgra gorkog badema. 9 U ovom ili onom obliku otad se
gotovo neprekidno proučava i, prema dr. Burku, «o amigdalinu se u kemijskom
i farmakološkom pogledu zna više nego o većini lijekova u širokoj primjeni.«
Spominje se u farmakopejama od 1834. godine. Još su 1848. godine provedena
ispitivanja otrovnosti na psima. Godine 1907. uvršten je u Merckov Index. A 1961.
pojavio se u kinesko-korejskim biljnim farmakopejama Sun Chu Leeja i Yung Chu
Leeja, u kojima je opisana njegova specifična primjena za «otapanje raka». 10

Vidi «Requirements of the United States Food, Drug, and Cosmetic Act», FDA publikacija br. 2,
dopunjeno izd., lipanj 1970. g., str. 26.
9 U Sjedinjenim Državama komercijalni ili «slatki» bademi ne sadrže vitamin BI7. Međutim, «gorki»
bademi vrlo su bogati ovom tvari - čak i bogatiji od jezgri marelica. Ali, dijelom zbog američke veće
sklonosti prema okusu slatkog badema, a dijelom zato što je FDA ograničila prodaju gorkih badema
(vidi prethodnu bilješku), gotovo sva stabla gorkih badema sada su uništena.
10
Pismo dr. Deana Burka g. M. Standardu, 13. prosinca 1972. g.; Griffin, Private Papers, op. cit.