Page 14 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 14

26         PRERAN O STARI,  P R E K A S N O MUDRI   r

             to  ne  uspije.  Poznajem  obitelji  s  mladim  dvadesetogo-  0 4 Za  većinu
             dišnjacima  ili  tridesetogodišnjacima  i  roditeljima  koji
             ostaju  budni  dok  se  »djeca«  ne  vrate  navečer  kući.  Su­  trauma  iz
             kobi  zbog kućanskih zadataka  i  tijekom  objeda  odraža­
             vaju  čežnju  za  prošlošću  i  strah  od  neovisne budućnos­
             ti.  Postoji  svojevrstan  dogovor  o  zadržavanju  istoga  obi­  djetinjstva
             teljskog  stanja.  Mladi  propuštaju  priliku  za  samostalan
             život  u  zamjenu  za  sigurnost  obiteljske,  djetinjaste  egzis­  nastupila  je
             tencije  kojom  tješe  roditelje  da  se  ne  moraju  odreći  svojih
             odgovornosti  o  kojima  ovisi  njihov  osjećaj  vlastitoga ja.   zastara
                U takvim su obiteljima uloge poznate  i dobro  defini­
             rane  i  stječe  se  dojam  da  promatrate  dobro  uvježbanu
             predstavu  u  kojoj je svaki glumac tako uigran da  i sama   Priče o našemu životu ni izdaleka nisu zaokružena  cjeli­
             pomisao na  skidanje s repertoara  stare i prihvaćanje nove   na, nego  ih neprestano  mijenjamo.  Pokušavajući objasniti
             predstave  izaziva  duboku  tjeskobu.                 sebi  i  drugima  kako  smo  postali  takvima  kakvi  jesmo,
                Kad  nepravilne  postupke  pokušavate  otkloniti  logi­  neprestano ponovno utkivamo i iznova tumačimo tana­
             kom, često se suočavate sa činjenicom da je neznanje djelo­  ne  niti  uzročnosti.  Slušajući  priče  o  prošlosti,  divim  se
              mično nepobjedivo.  Ljudi se mogu tako čvrsto držati stava   kako  ljudi povezuju  iskustva  iz  djetinjstva  sa  svojom osob­
              o tome kako bi stvari  trebale izgledati da zanemaruju  sve  nošću odrasle osobe.
              dokaze  o prijeko potrebnoj  promjeni.                  Sto je, dakle, oblikovalo osobnu povijest? Ona svaka­
                                                                   ko  utječe  na  nas  i  iz  nje  moramo  učiti  namjeravamo  li
                                                                   izbjeći  ponavljanje  pogrešaka  koje  nas  zadržavaju  u  du­
                                                                   gotrajnoj drami koju smo sami napisali. Zato je u počet­
                                                                   nim  stupnjevima  psihoterapije  važno  nekritički  slušati
                                                                   pacijentovu priču.  U čovjekovim uspomenama  ne  kriju se
                                                                   samo  događaji,  nego  i  njihovo  značenje.  Budući  da  nam
                                                                   priču  priča  tjeskobna  ili  depresivna  osoba,  nezadovoljna
                                                                   vlastitim  postojanjem,  priča  je  prepuna  patnji  i  trauma
                                                                   koje su na neki način povezane s trenutačnom nesrećom.
                                                                      Svaki je odrasli stanovnik Amerike dovoljno upoznat
                                                                   s  popularnom  psihologijom  i  sklon  povezivati  poteš­
                                                                   koće  iz prošlosti  sa  simptomima  sadašnjosti.  Budući  da
                                                                   prihvaćanje odgovornosti  za  ono  što  radimo  i  osjećamo
                                                                   zahtijeva  čin  volje,  prirodno je  okrivljavati  ljude  iz proš­
                                                                   losti, osobito  roditelje, što  se nisu više trudili.
   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18   19