Page 15 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

?e PRERAN O STARI, PREKASN O MUDR I Z a v e ć i n u t r a u m a i z d j e t i n j s t v a n a s t u p i l a j e z a s t a r a 2 9

Ako ste uistinu doživjeli ozbiljnu fizičku, seksualnu To je svojevrstan trening. Ljudi nerijetko dolaze na
ili psihološku traumu, važno je to priznati i poraditi na terapiju nadajući se da ću im pružiti mudar savjet o ono­
tome. Nijedno dijete ne može neozlijeđeno proživjeti ro­ me što trebaju učiniti. Napokon, liječnicima idemo zato
diteljsko zlostavljanje ili zanemarivanje. Prema trauma­ da nam daju recept. Odgojeni smo da očekujemo brza
tiziranoj osobi važno je odnositi se suosjećajno, naglaša­ rješenja. Osjećate se loše? Uzmite tabletu. Ideja da mora­
vati ono što iz toga može naučiti, ali ne dopustiti pret­ mo sjediti i razgovarati o problemima s kojima se suo­
postavku da makar i najstrašnije iskustvo zauvijek defi­ čavamo i o onome što smo bezuspješno pokušavali pod­
nira njezin život. razumijeva spor i težak proces u čijoj se srži nalazi neu­
Promjena je suština života. Ona je cilj svih psihotera- godna pretpostavka: Sami smo odgovorni za većinu onoga
peutskih razgovora. Međutim, da bi se taj proces pokre­ što nam se događa.
nuo, mora obuhvaćati i nešto više od pukih pritužbi. Ljudi Terapeut hoda razapetim uzetom. Svi smo mi pre­
me često pitaju kako mi ne dosadi beskonačno slušati živjeli događaje i gubitke nad kojima nismo imali nikakav
»cendranja« pacijenata. Pritužbe o trenutačnom stanju nadzor. Tu spada obitelj u kojoj smo se rodili, način na koji
ili o ponovljenim postupcima koji izazivaju poznate i ne­ se postupalo prema nama dok smo bili djeca, smrt i raz­
zadovoljavajuće rezultate tek su početak procesa. Moje vod bliskih nam osoba. Nije teško dokazati da su na nas
omiljeno terapeutsko pitanje glasi: »A što sada?« (Na raču­ negativno utjecali događaji i ljudi izvan naše moći.
nalu, vidljivom pacijentima, imam Screensaver na kojemu Terapeutov pokušaj da prebaci razgovor na buduće
se vrte te riječi.) odluke pacijent bi mogao doživjeti nepoštenim, kao da
Pitanje podrazumijeva spremnost za promjenu i spo­ ga terapeut prosuđuje. U takvom je slučaju najvažnija
sobnost njezina provođenja. Njime zaobilazim samosa- terapeutova odanost. Pacijent mora biti siguran da je te­
žaljenje vidljivo u ponavljanju priče o traumama iz proš­ rapeut na njegovoj strani.
losti i priznajem važnost primjene razgovora usmjere­ Pravilno provedena terapija je kombinacija ispovije­
nog na cilj, uvida i terapeutskog odnosa na promjene u di, roditeljskog i mentorskog odnosa. Ne postoji savršen
ponašanju. terapeut za sve koji traže pomoć. Svaka osoba ima indi­
U terapiji ne dajem puno izravnih savjeta - ne zbog vidualne potrebe zbog kojih s terapeutom može ili ne
skromnosti ili kao »varku« da natjeram pacijente na smiš­ može pronaći zajednički jezik. Osim toga, terapeut ili te­
ljanje vlastitih rješenja, nego zato što najčešće i nemam rapeutkinja u taj proces unosi i svoja životna iskustva,
jasnu zamisao o tome što netko mora napraviti kako bi predrasude i filozofiju promjene. Nerijetko je uzaludan
poboljšao svoj život. Međutim, mogu sjediti uz pacijenta pokušaj povezivanja, a ponekad čak i štetan. Kao i u sva­
dok sam nešto ne smisli. Moj je zadatak usmjeravati ga na kom drugom ljudskom odnosu, često je teško definirati
zadatak, isticati povezanosti koje uočavam između proš­ ili predvidjeti kakav će biti ishod.
losti i sadašnjosti, postavljati pitanja o prikrivenim motivi­ Kvalitete dobrog terapeuta odražavaju osobine dobrog
ma i izražavati povjerenje u njegovu sposobnost smišlja- roditelja: strpljivost, empatija, naklonost i sposobnost slu­
nja rješenja prikladnih za njegov život. šanja bez prosuđivanja. Upravo kao što roditelji različito