Page 47 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri

92 PRERAN O STARI, PREKASN O MUDR I Nema ničega besmislenijeg , a tako uobičajenog.. . 93

Proces učenja ne sastoji se toliko u gomilanju odgo­ Ponovljene pogreške najuočljivije su u obiteljskim
vora, nego u smišljanju pravih pitanja. Zato se psihote­ sukobima koji se odigravaju uvijek iznova; kao da smo
rapija i provodi u obliku pitanja i odgovora. Mnogi misle ih dugo uvježbavali. Kada mi netko opiše obiteljsku sva­
da je riječ o varci kojom terapeut vodi klijenta u određe­ đu ili bračni sukob, upitam: »Što ste mislili, kako će se
nom smjeru, ali nije tako. Psihoterapija je zajedničko ist­ razgovor odvijati nakon takvih vaših riječi?« Ako ispitu­
raživanje, ispitivanje motiva i obrazaca razmišljanja i jete čitav sukob, u gotovo svakome možete pronaći
ponašanja, pokušaj povezivanja utjecaja iz prošlosti sa primjedbu, kritiku ili izravnu uvredu na koju je druga
sadašnjim idejama o onome što želimo i kako bismo to osoba reagirala predvidljivim neprijateljstvom. Primje­
mogli ostvariti. rice, nedavno mi je pacijent rekao da je, kada mu se
supruga rano ujutro na nešto požalila, viknuo: »Prestani
Velikim dijelom ljudskoga ponašanja upravljaju nam­
cendrati!« Naravno, nakon toga im je dan bio upropaš­
jere koje se nalaze ispod razine svijesti. Budući da o sebi
što
vodi
moraju
upitam
nešto
zašto
volimo misliti kao o razumnim ljudima, čiji svaki postu­ ten. Kad ih odgovaraju obrambeno reći osvetnički: »Ne­
ili
svađi,
često
pak ima razumno objašnjenje, uznemirujuće je priznati da mam li pravo obraniti se?«
veliki dio našega uobičajenog ponašanja određuju potre­
be, želje i iskustva kojih smo samo nejasno svjesni i koji su Iznenađuje što i najbliskiji odnosi u našem životu s
povezani s iskustvima iz prošlosti, često iz djetinjstva. vremenom postaju borba za moć - pretvaramo se u intim­
ne neprijatelje. Nestaje osjećaj zajedničke sudbine; zam­
Primjerice, »zaboravljanje« možemo shvatiti kao ko­ jenjuje ga svakodnevna borba u kojoj je ulog, čini se,
mentar nesvjesnog dijela osobnosti o onome što smo za­ opstanak samopoštovanja, a ugrožava ga osoba koja nas
boravili. Zašto stomatološke ambulante redovito nazi­
najbolje poznaje. Tko bi želio živjeti takvim životom, u
vaju svoje pacijente kako bi ih podsjetile na dogovore?
stanju neprestane napetosti i natjecanja za nešto čega ni
Zato što je za većinu ljudi odlazak stomatologu neugod­ sami sudionici nisu svjesni?
no iskustvo. Zato je uobičajeno da ljudi »zaboravljaju« Pa ipak, kad od ljudi zatražim da prestanu iznositi
takve sastanke. Zaboravljamo li i druge stvari - rođen­ omalovažavajuće primjedbe koje su u korijenu većine brač­
dane, obljetnice, imena, obećanja - moguće je otkriti nes­ nih sukoba, odgovornost za promjenu prebacuju na dru­
vjesne stavove koje bismo teško mogli otvoreno priznati. gog partnera; to me podsjeća na međunarodne sukobe u
Na isti način biramo društvo. Gotovo je svaki postupak kojima svi žele mir, ali nitko ne želi prvi prekinuti s od­
izraz našega mišljenja o sebi. Malo je postupaka koji su u mazdom, plašeći se da će biti izloženiji napadu.
smislu samopoštovanja »neutralni«. Pacijentima često U srži takvoga skepticizma krije se nepovjerenje.
govorim da se to mjerilo može primijeniti na svaku važ­ Tako je u mnogim odnosima. »Što možete izgubiti poku­
nu živomu odluku: određenije govoreći, kako se osje­ šate li prvi uvesti promjene?« pitam u sličnim situacija­
ćam dok sam s tom osobom? Možemo li reći, kao Jack ma. Često dobijem ovakav odgovor: »Koliko bih se dugo
Nicholson u filmu Što više to bolje (As Good as It Gets): trebala truditi?« Bolji bi glasio: »Zašto bih živjela s oso­
»Zbog tebe želim biti bolji čovjek«? bom kojoj ne vjerujem?« No, takvo se pitanja rijetko kad