Page 49 - Gordon Livingston - Prerano stari, prekasno mudri
P. 49

96         P R E R A N O STARI,  P R E K A S N O MUDRI                 U z a l u d  b j e ž i m o  o d  i s t i n e  9 7

           otac, strastveni  fotograf, nikada  nije snimao prije prvoga   otkrijem.  Bio  sam  siguran  da je  bolje znati  istinu,  kakva
           rođendana.  Također sam se pitao kako sam se mogao ro­  god  bila,  nego  živjeti  u  neznanju.
           diti  u  Memphisu  iako  su  roditelji  tada  živjeli  u  Chicagu.  Najprije  sam  pronašao  usvojiteljsku  obitelj  kod  koje
           Otac je radio za vladu i objasnio mi je da je bio u Tennesse-  sam  proveo  prvu  godinu  života.  Znao  sam  samo  njihovo
           eju na privremenom zadatku. Službeni rodni list, na  koje­  prezime  i  počeo  sam  zvati  sve  ljude  koji  su  se  tako  zvali.
           mu je jasno pisalo da sam njihovo dijete, očito je bio lažan.   Kad sam po deseti puta počeo objašnjavati o čemu je  riječ,
              Majka  je  umrla  neposredno  prije  nego  što  sam  doz­  muškarac na drugoj strani žice je rekao: »Hej, mama, javio
           nao istinu.  Bilo mi je teško razgovarati  s ocem.  Bio sam   se  Bo«.  Majka je  imala  osamdesetak  godina  i  kada  sam
           bijesan  što  su  me  prevarili,  ali  sam  uspio  shvatiti  nje­  ih  posjetio,  izvadila  je  moju  profesionalno  izrađenu  fo­
           govu bojazan da ću se otuđiti od njega, saznam li da sam   tografiju  u  dobi  od  šest  mjeseci.  Suprug  joj  je  imao ben­
           usvojen.  Zapravo,  bio  sam  uzbuđen  pri  pomisli  da  bih  zinsku postaju.  Njezina  djeca nisu pohađala koledž.  Po­
           mogao saznati tko su mi biološki roditelji, a pomalo sam   kušavao sam  se zamisliti  s  razvučenim naglaskom, u me-
           osjećao  i  olakšanje  što  nisam  genetski  predodređen  biti  haničarskoj odori na  kojoj piše  »Bo«.  Čitava se obitelj oku­
           posve  sličan  ocu.  Osjećao  sam  se  slobodnim, prepunim   pila  da  mi  poželi  dobrodošlicu.  Rekli  su  mi  da  je  moja
           znatiželje i kao da sam se nalazio u bestežinskom stanju.   biološka  majka,  koja  me  ostavila  kod  njih,  bila  iz  Vicks-
           Otac  se  prisjetio nekih  detalja  o  usvojenju  i  zakleo  se  da  burga  u  Mississippiju.
           nikada  nije saznao  moje pravo ime.  No, pokazalo se da   Počeo  sam nazivati  obitelji  prezimenom  Faulk  u  Vi-
           ni to nije istina.                                     cksburgu  i  uskoro  sam pronašao  majčinu  sestru.  Rekao
              Otputovao sam u Memphis i angažirao odvjetnika  koji  sam da sam sin  obiteljskih prijatelja  i da bih želio prona­
           je,  zahvaljujući  lokalnim  pričama  i  vlastitoj  spretnosti,  ći  Ruth.  Njezina  je  sestra  rekla  da  Ruth  živi  u Atlanti  i
           uskoro došao do podataka  o  usvojenju.  Dosje je zapečatio   radi za nekog izdavača. Otputovao sam onamo i nazvao
            sud  prije puno godina.  Ondje je pisalo ime s kojim sam se   je. Rekao sam joj tko sam i da bih je želio vidjeti. Kada su
            rodio, David Alfred Faulk;  majčino ime bijaše Ruth.  Osta­  se otvorila  vrata  stana,  ugledao  sam ženu  kojoj  sam bio
            vila me je u kandžama  Dječjeg doma  u  Tennesseeju,  ozlo­  jako sličan.  Upitala me je:  »Zašto nisi došao  ranije?«
            glašenog po  prodaji  djece,  a  sudionik  u takvim poslovima   Bila je učiteljica, podrijetlom iz religiozne obitelji; osta­
            bio je podmitljivi sudac  koji je potvrđivao  izjave roditelja  o  la je trudna  kao  djevojka,  a  muškarac je  nije htio oženiti,
            prepuštanju  djece  na  usvojenje.  Agencija  je  djecu  smještala  nego joj je ponudio da će platiti abortus koji je bio zabran­
            kod dobrostojećih parova širom  zemlje.  Nazvao sam  oca i   jen zakonom. Odbila je, otputovala u Memphis, rodila me
            upitao ga koliko je platio za mene.  Mnogi se pitaju kolika   i  ostavila  ondje, namjeravajući  se, kako je  rekla, vratiti po
            im je cijena. Ja sam to saznao: 500 dolara.           mene.  Kada je konačno nazvala  agenciju, bilo je već pre­
               Odvjetnik  mi je  rekao  da  potragu  prepustim  njemu.  kasno.  Nikada  se  nije udala.  Smatrala je  da  na  to  »nema
            »Ne možete znati što ćete pronaći. Neka od te djece pot­  prava«.  Podučavala  je  u  osnovnoj  školi  i  postupno  pre­
            ječu  od  roditelja  koji  su  bili  smješteni  u  državnoj  umo­  davala sve višim razredima,  u skladu s mojim godinama.
            bolnici«.  Pretpostavljao  sam  da  mogu  podnijeti  sve  što  Nikada  si  nije  oprostila  što  »nije  pravilno  reagirala  u
   44   45   46   47   48   49   50   51   52   53   54