Page 13 - Ilijada
P. 13

Homer: Ilijada



                              U grad dođosmo sveti, u Eetionovu Tebu,
                              I riju razorismo i sve odande odnesosmo sobom.
                              Ahejski sini sve razdijeliše med sobom l'jepo
                              I Agamemnonu kćer ljepoobraznu Hrisovu daše.
         370                  Al' Apolona streljača daljnometnog svećenik Hriso
                              Dođe k mjedenhaljama Ahejcima, k lađama brzim
                              Dođe želeći kćer da svoju otkupi od njih
                              Ucjenu noseć golemu, daljnometnog ktom Apolona
                              Na zlatnom skeptru povez držeći, i sve Ahejce
         375                  Moljaše, najviše dva upravljača ljudska Atrida.
                              Drugi Ahejci svi povladiše tada, da valja
                              Poštovat svećenika i ucjenu primiti sjajnu.
                              Ali Atrejev sin Agamemnon ne htjede tako,
                              Nego ga otpusti hudo i riječ mu doda žestoku.
         380                  Srdit otiđe starac, a njegovu usliši molbu
                              Streljač Apolon, jer bogu veoma bijaše mio.
                              Hudu strijelu on na Argejce baci, i tada
                              Jedan za drugim ljudi pogibati stanu, po vojsci
                              Širokoj ahejskoj str'jele božanske padahu svuda.
         385                  Vješti nam kaza vrač daljnometnog odluku boga.
                              I ja svjetovah prvi, da valja boga ublažit,
                              Ali Atrejev sin ljutinom obuzet brzo
                              Ustane, izusti grožnju; i sad se izvršila ona,
                              Jerbo u brzoj lađi Ahejci sjajnooki onu
         390                  Otpravljaju u Hrisu i darove gospodu nose,
                              A dva glasnika ovčas odveđoše iz mog šatora
                              Briseja kćer, što je meni Ahejci na poklon daše
                              A ti, ako li možeš, zakrili svojega sina,
                              K Zeusu otiđi na Olimp i moli ga, ako si ikad
         395                  Besjedom ili djelom ugodila njegovu srcu.
                              Ta ja čuo sam često u domu mojega oca,
                              Kada si hvaleći se govorila, da si od sviju
                              Bogova jedina baš crnooblačnog ti Kroniona
                              Spasla od pogibije od sramotne, kad su ga drugi
         400                  Hotjeli bogovi svezat: Posidon, Atena i Hera:
                              A ti si došla i njemu odr'ješila okove tada
                              Brzo na široki pozvav na Olimp storukog boga,
                              Kojeg Brijarejem bozi, a smrtnici svi Egeonom
                              Nazivlju; on je jači jakotom i od svoga oca.
                                                                       23
         405                  Njega se silna i dična kad sjede uz Kroniona,
                              Bogovi preplašiše i onda pustiše Zeusa.
                              To mu spomeni i sjedi uz njega i koljena hvati,
                              Ne bi li kako htio Trojancima na pomoć biti,
                              Neka sijeku Ahejce, nek krmama uz kraj ih mora
         410                  Pognaju, i svi Ahejci nek takoga okuse kralja;
                              Atrejev sin Agamemnon, daleko silni, nek vidi

               23  404. od svoga oca, tj. od boga Posidona.


                                                                                                       13
   8   9   10   11   12   13   14   15   16   17   18