Page 12 - Ilijada

Homer: Ilijada

Pusti ih rekavši to i riječ im doda žestoku.
Uz br'jeg trepetljivog mora obojica nerado pođu
I k mirmidonskim dođu šatorma i k lađama njihnim,
A Ahileja nađu gdje sjedi uz šator i lađu,
330 Pa kad opazi njih, ne poveseli se u duši.
Kralja se uplaše oni i njega bojeći se ondje
Obadva stanu, i ništa ne vele, ne pitaju njega.
On se u duši svojoj tad dosjeti i rekne njima:
"Zdravo, o poslanici, o glasnici Zeusa i ljudi!
19
335 Dođite, vi mi krivi nijeste, već Agamemnon,
Koji vas šalje k meni Briseide djevojke radi,
Nego, Zeusovo čedo, o Patroklo, deder izvedi
Djevojku, pa im je daj, a oni nek budu svjedoci
I pred ljudima smrtnim i blaženim bozima svima
340 I pred neljupkim kraljem, kad jednoć nastane nužda,
Da bih od drugih ja odvratio sramotnu propast.
Kralj Agamemnon mahnita u svojem opakom srcu,
On ni u prošlost ne zna da pogleda ni u budućnost,
Da mu se kod lađa bore Ahejci čitavi, zdravi."
345 Reče, te posluša riječ drugara milog Patroklo
I ljepoobraznu djevojku on iz šatora izvede
I da je onim, a oni ka ahejskim lađama odu,
Za njima nerado stupa Brisćida. Tada Ahilej
Zaplače, sjedne na strani od svojih sam prijatelja
350 Uz brijeg pjenastog mora na bezmjernu pučinu gledeć,
Ispruži ruke i mater ovako moljaše mnogo:
"Kada si, majko, ti kratkovječnim rodila mene,
Višnji gromovnik Zeus sa Olimpa da mi je barem
Dao čast! - al' sad me počastio nimalo nije;
355 Mene ti pogrdi kralj Agamemnon, silni daleko,
Sam mi je oteo dar i uzeo i sad ga ima."
Tako plačući reče , i gospođa čuje ga majka
20
21
Sjedeć u morskoj dubini uz oca, morskog starinu.
22
Brzo kakono magla iz pjenaste izroni vode
360 Pa se posadi tad uz Ahileja, koji je plako,
Rukom ga pogladi i r'ječ izustivši prozbori ovu:
"Sinko, što plačeš? i kakva u duši snađe te tuga?
Reci, ništa ne taji, da oboje znademo za sve."
Sin brzonogi njoj odgovori jecajuć teško:
365 "Znadeš i sama, pa zašto da govorim, kad ti je znano?

19 334. "glasnici Zeusa", jer stoje pod zaštitom njegovom.
20 349-357. Ahilej, prvi junak u ahejskoj vojsci, evo plače od gnjeva, što mu Agamemnon uzima malu
robinju. U Homera ima i više primjera gdje junaci plaču. Često plaču junaci i u našim narodnim pjes-
mama; vidi u T. Maretića, Naša narodna epika, str. 260.
21 351-357. Mati je Ahilejeva boginja Tetida, kako se i kaže dalje u st. 413.
22 358. Morski starina je bog Nerej, kojega Homer poimence nigdje ne spominje, ali spominje kćeri
njegove Nerejke u pjev. 18, st. 38. 49. 52.

12