Page 132 - Ilijada
P. 132
Homer: Ilijada
Oštri započnimo boj kod prostranih ahejskih lađa.
Vidjet ću, hoće l' Diomed, siloviti Tidejev sinak,
Mene od lađa k zidu odagnati il' ću ja njemu
Krvavu odoru odn'jet, kad mjeđu ga svojom pos'ječem.
535 Sjutra ću svoje junaštvo pokazati, mojega koplja
Ako dočeka nasrt, al' ležat će, reko bih, ranjen
Među rtnicima mrtav i drugi mnogi oko njeg,
Kada nam sjutra svjetlost sunčana grane. Ej tako
Besmrtan po sve dane da mogu biti i mladić
540 I da sam čašćen ko bog Apolon i ko Atena,
Ko što će taj dan zla Argejcima don'jeti mnogo!"
28
Tako im veljaše Hektor, i trojanske ciknuše čete.
Oni od jarma konje otpregnuše znojne, i zatim
Priveže uz kola svaki uz svoja remenom konje.
545 Iz grada tovnih ovaca i goveda oni dovedu
Brzo i dobaviše još ktome medenog vina,
Zatim iz kuća hljeba i drva nakupe mnogo.
Uspješne prikažu tad hekatombe bozima vječnim,
I dim od žrtava s polja ponesu u nebo vjetri,
29
550 Ugodan dim, al' blaženi bog ni jedan ga primit
Ne htjede, jer im je Ilij veoma omrzo sveti
I kralj kopljometnik Prijam i narod Prijama kralja.
Trojci ponosa puni cijelu spavahu noćcu
Po redovima bojnim, i vatre im gorahu mnoge.
555 Kao što na nebu kad se zvijezde predične sjaju
Okolo mjeseca sjšjnog, kad nema u eteru vjetra,
Tad se vidikovci svi pomaljaju i svi vrhunci
Brdski i doli, te pukne s nebesa beskrajni eter,
Sve se vide zvijezde, veseli se u srcu pastir:
560 Tako su između lađa i Ksantovih valova sjale
Vatre, što ih Trojanci pred Ilijskim paljahu gradom.
Tisuću vatara goraše tu, a uza svaku ljudi
Ležaše pedeset pri sjaju gorućeg ognja
Uz kola bijeli pir sa krupnikom zobljući konji
565 Stajahu njihni i tako cvjetovitu čekahu zoru.
28 497-541. U svome govoru pokazuje Hektor da je pun najljepših nada u budućnost: on govori sasvim
drukčije nego u 6. pjev., st. 441-415., gdje crta crnu budućnost koja čeka njega i Andromahu i čitavu
Troju. Ta dva govora pored sve suprotnosti njihova sadržaja lako je razumjeti: u 6. pjev. govori ono
Hektor iza poraza trojanske vojske, a u ovom pjevanju iza ratnog uspjeha koji je njegova zasluga.
29 549-550. Dim od žrtava paljenih ugodno miriše bogovima, zato su njima žrtve mile, i zato se od žr-
tava mnogome nadaju. Da je rečeni dim bogovima ugodan, to se vidi i iz 1. pjev., st. 66, 67. I jevrej-
skom Bogu godi miris toga dima: "Noje... prinese na žrtveniku žrive paljenice. I gospod omirisa miris
ugodni" (I. knjiga Mojsijeva 8. 20).
132