Page 128 - Ilijada
P. 128
Homer: Ilijada
"I te kako bi taj izgubio srce i život
Argejskim rukama ubit u zemlji očinskoj svojoj,
360 Ali je otac moj goropadan u srcu strašnom,
Silnik i nepravednik i želja mojih razbijač!
Više se ne sjeća tog, da mu sina veoma često
Izbavljah, poslovima Euristej kad mučaše njega;
Sin mu je plačući gledo k nebesima, i Zeus je mene
365 K njemu s nebesa slao, da njemu pomognem u zlu.
A da sam znala to u duši pametnoj svojoj,
Kad je Euristej onog ključaru slao Aidu,
Da mu iz Ereba psa Aida mrskog donese,
Ne bi izišao nikad iz r'jeke strmene Stiške!
23
370 Al' Zeus mrzi sad na me i Tetidi izvrši volju,
Koja mu podbradak hvati i koljena poljubi moleć,
Da on gradobiju silnog Ahileja proslavi slavom.
Ali će opet meni govorit "sjajnooka, mila".
24
Nego deder nam sad kopitonoge konje upregni,
375 Da bih otišla ja egidonoše Zeusa u dvore;
Ja ću se oružjem u rat oružat i vidjeti hoću,
Da l' će se Prijamov sin sjajnošljemac Hektor veselit
Spazivši gdje smo se mi u redovima bojnima našle;
Doista gdjekoji ptice Trojanac će nasitit i pse
380 Salom i mesom svojim, kad padne kod ahejskih lađa!
Tako joj reče, i nju bjeloruka posluša Hera,
I kći velikog Krona prečestita boginja Hera
Ode i upregne konje, što načelak zlatni imadu.
Kći egidonoše Zeusa Atena onda u domu
385 Očevu svuče plašt, odijelo šareno svoje
(Taj je načinila plašt, izradila rukama sama);
Tad crnooblačnog Zeusa navuče košulju na se,
Pa se u suzni boj naoruža oružjem ona.
U kola stupi tada u plamena i uzme koplje
390 Veliko, teško i čvrsto, - junaka redove bije
Njime, na koje se kći silnovitog naljuti oca.
Hera ošine bičem brzonoge konje, - i sama
Nebeska pred njima vrata zaškripe, na koja su Hore
Pazile; njima je nebo i široki povjeren Olimp,
395 Gusti nek skidaju oblak i opet ga meću na njega.
Boginje konje obodu i putem pognaju time.
Otac kad opazi Zeus to sa Ide, ljutit veoma
Pošalje Iridu brzu zlatokrilu, javit nek ode:
"Odlazi, Irido brza, okrenut ih gledaj nek meni
400 Ne idu sada nasuprot, jer boj ćemo zavrći zao.
Ja ću ti ovo reći, i tako će doista biti:
23 363-369. Ovdje je govor o Heraklu; kako je Heraklo donio iz podzemnog svijeta psa Kerbera (ovo
ime ne nalazi se u Homera), o tom se govori u Odiseji, pjev. 11., st. 620-626.
24 373. tj. kad me bude trebao.
128