Page 127 - Ilijada
P. 127

Homer: Ilijada



                              Obuzme, ali ga pusti, iako mu bješe ga žao;
                              Zatim Kebrionu bratu, što blizu stajaše, reče,
                              Neka prihvati uzde, i on ga posluša čuvši;
         320                  A sam iz sjajnih kola i presjajnih na zemlju Hektor
                              Skoči vičući strašno i rukom uhvati kamen
                              Te njim na Teukra pođe pogodit ga od srca želeć.
                              Ali strijelu oštru iz tulca izvadi Teukar
                              I na tetivu je metne, al' njega, napinjo kad je,
         325                  Hektor sjajnošljemac rani u leđa, gdje vrat od prsi
                              Ključna rastavlja kost, u veoma opasno mjesto;
                              Tu ga, kad smjeraše na nj, oštrljatim kamenom zgodi
                              Hektor, tetivu mu slomi, i ruka klone na članku
                              Teukru, na koljena padne, i ispadne luk mu iz ruke.
         330                  Ajas brata svog ne zaboravi, kada mu padne,
                              Već ga braniti stane trčeći i štitom ga kriti.
                              Onda se do dva mila drugara uprte ondje:
                              Ehijev sin Mekistej i s njime divni Alastor,
                              K lađama prostranim Teukra ponesu, a ječo je teško.
         335                     Opet olimpski Zeus Trojancima podjari srce;
                              Pravce od dubokog jarka Ahejce potisnu oni.
                              Hektor šetaše sad med rtnicima kočeć se snagom.
                              Kao što lava pas il' divljega vepra ostragu
                              Ščepati gleda u meso  i u kuk goneć ga brzim
                                                  22
         340                  Nogama svojim te pazi na njega, kud se vijuga:
                              I na dugovlase tako Ahejce pažaše Hektor
                              Najzadnjeg jednako rušeć, a ostali bježahu dalje.
                              A pošto kolje već i jarak Ahejci pretrče
                              I pošto trojanske ruke svladaju od njih množinu,
         345                  Onda kod lađa stanu i ostanu malo stojeći
                              Jedan dovikujuć drugog i vječnim bozima svaki
                              Ruke podigne uvis i svima se moliti stane.
                              Na sve je strane Hektor ljepogrive kretao konje
                              Gledajuć kao Gorga il' kao ljudomora Ares.



                           E. Hera i Atena hoće da pomognu Ahejcima. 350-437.


         350                     Žao ih bude Heri bjelorukoj, kada ih spazi,
                              I odmah ona Ateni progovori krilate r'ječi:
                              "Aj egidonoše Zeusa aj kćeri! nećemo l' žalit
                              Ni na posljetku evo, gdje ginu Danajci veće?
                              Oni će izginut zlom se sudbinom napativ svojom
         355                  Od sile čovjeka jednog; a bjesni, da podn'jeti nije,
                              Hektor Prijamov sin, što i dosad već počini zala."
                                 Besjedu njojzi Atena sjajnooka boginja reče:

               22  339. meso = debelo meso.


                                                                                                       127
   122   123   124   125   126   127   128   129   130   131   132