Page 130 - Ilijada
P. 130

Homer: Ilijada



                              Kola njegova složi na nogače, platnom ih zastre.
                              A sam gromoglasni Zeus na stolicu zlatnu si sjedne,
                              I pod nogama njemu potrese se veliki Olimp.
                              One boginje dvije: Atena i Hera, od Zeusa
         445                  Sjednu na strani, ne vele mu ništa, ne pitaju njega,
                              Al' on se sjeti u svojoj u duši i njima reče:
                              "Čemu ste tako tužne, oj boginje, Ateno, Hero?
                              Ta u borbi se vi, u junačkoj slavi, nijeste
                              Mučile gubeć Trojance, na koje se gnjevite vrlo.
                                                                            27
         450                  A ja kakovu snagu i strašne ruke imadem,
                              Ne bi me odbili ni svi sa gore Olimpske bozi;
                              A vama dvjema bi drhat osvojio koljena b'jela,
                              Prije no vidite boj i strahovite poslove bojne.
                              Nešto ću reći vam sad, i tako bi doista bilo:
         455                  Kad bi vas na kolma zgodio grom, na Olimp se više
                              Ne biste vratile vi, gdje sjede blaženi bozi!"
                                 Reče, - i mrmljaše na to Atena, a s njome i Hera,
                              Obje sjeđahu blizu i Trojcima radiše o zlu;
                              Boginja ništa ne reče Atena, već ostane šuteć
         460                  Ljuta na oca Zeusa, i bijes je hvataše divlji,
                              Al' gnjev provali Heri iz grudi te zboriti počne:
                              "Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi!
                              Dobro znademo i mi, da n'jesi slabe jačine,
                              Al' nam je opet žao za kopljanike Argejce,
         465                  Koji će izginut zlom se sudbinom napativ svojom.
                              Al' ćemo od boja svi se udaljiti, kako nam veliš,
                              Tek ćemo nauk dati Argejcima na njihnu korist,
                              Da ne izginu svi sa tvoje velike srdnje."
                                 Nebeski oblačnik Zeus odgovarajući joj reče:
         470                  "Sjutra ćeš, bude l' te volja, volooka gospođo Hero,
                              Kronova presilnog šina uočiti kako Argejcem
                              Kopljanicima bije još jače silenu vojsku.
                              Neće bo rata se prije okaniti sileni Hektor,
                              No što se od lađa digne brzonogi Pelejev sinak
         475                  Onoga dana, u koji u prestrašnom se tjesnacu
                              Oko Patrokla mrtvog kod brodova, razvije borba.
                              To je riječ božanska, a za te nije me briga,
                              Ako se srdiš, pa makar na krajeve najdonje pošla
                              Mora i zemlje ondje, gdje i Kron sjedi i Japet,
         480                  Gdje ih nikada sjaj ne razveseli Hiperionov,
                              A ni vjetrova duh, - a oko njih je duboki Tartar.
                              Ako vrljajuć dođeš i onamo, neću se za te
                              Ljutitu brinut, jer nema pasjaluka većeg od tebe."
                                 Reče, a njemu Hera bjeloruka ne kaže ništa.



               27  448-449. Zeus govori ovo ironički.


                                                                                                       130
   125   126   127   128   129   130   131   132   133   134   135