Page 187 - Ilijada

Homer: Ilijada

Junak Patroklo trčeći, gdje skupština, sudnica bješe
Ahejska i gdje bjehu oltari bozima vječnim,
Dođe u susret mu sin Euemonov vitez Euripil
810 Zeusovo čedo, a ranjen u bedro oštro'rtom str'jelom
Hramljući iz rata dođe; sa glave njemu i s pleći
Voden je tekao znoj, a krv je klokotala crna
Iz rane njegove teške, al' razum mu ostade čitav.
Vidjevši njega sin ga Menetijev požali jaki,
815 Stane ga jauk i ove progovori krilate r'ječi:
"Jao jadnici vi, čelovođe danajske mudre.
Tako li imaste pse pod Trojom nasitit crne
Od prijatelja, domaje daleko debelim mesom!
37
Nego mi, gojenče Zeusov, Euripile viteže, reci,
820 Hoće l' odoljet Ahejci gorostasnom Hektoru jošte,
Ili će propasti svi od njegova svladani koplja?"
Razumni njemu Euripil odgovori na to ovako:
"Spasenja nema Ahejcem, o Patroklo, gojenče Zeusov,
Nego će ostati svi u brodovma crnim ležeći
825 Jerbo junaci svi, što do sada najbolji bjehu,
Leže u lađama sada od trojanskih zgođeni ruku
I ranjeni, a snaga Trojancima jednako raste.
Nego me spasi ti, o Patroklo, i k lađi crnoj
Mene odvedi i str'jelu iz bedra mi izreži i krv
830 Mlakom mi vodom isperi i l'jekove blage i dobre
Metni mi, što te je, kažu, naučio divni Ahilej,
A njeg nauči Hiron od sviju Kentaura bolji.
Jerbo vidari naši Mahaon i Podalirij:
Jedan je, mislim, ranjen i leži sad u čadoru,
835 Te mu i samome treba nezazornog kakva vidara,
A drugi na polju trojskom odol'jeva ljutome boju."
Njemu prihvati riječ Menetijev junački sinak:
"Kako će biti to? Što činit, Euripile, treba?
Idem te besjedu ću Ahileju kazati hrabrom,
840 Koju mi naloži Nestor Gerenjanin, ahejski branič;
Ali ni tako neću na mukama ostavit tebe."
Reče i ispod prsi pastira narodnog hvati
Pa ga u čador odvede, a subojnik kada ih vidi,
Prostre volujske kože; Patroklo ga povali na njih,
845 Izreže preoštru britku strijelu i krv mu crnu
Mlakom opere vodom, a onda rukama smrvi
Korijen gorki, lijek od razgona, koji utiša
Bolove, osuši ranu, te krvca prestane teći.

37 817-818. vidi 1. pjev., st. 4-5.

187