Page 192 - Ilijada

Homer: Ilijada

Oni sa strane skaču i drveće lome kraj sebe,
S kor'jenjem čupaju ga i zubima šklocaju oba,
150 Dok ih ne pogodi tko i život ne izvadi iz njih.
Tako je oružje sjajno na prsima šklocalo onim,
Kad ih gađahu sprijed, jer vrlo se borahu hrabro
U čete se odozgo i u silu uzdajuć svoju,
Tada braneći sebe Ahejci i svoje čadore
155 I brzoplovne lađe sa kula visokih dolje
Bacati kamenje stanu, a ono padaše na tle
Kao pahuljice snježne, kad vjetar oblačine buran
Požene i gust snijeg po zemlji mnogohranoj sipa.
Tako su padale tada iz ruku str'jele Ahejcem,
160 Pa i Trojancem, i šljemi zašoboću, kada se grdno
Na njih kamenje prospe, zašoboću štiti kvrgaši.
Asije, Hirtakov sin zaleleče tad pa u svoje
Bokove udari se i zlovoljan izusti r'ječi:
5
"I ti si postao, Zeuse, već velik ljubilac laži!
165 N'jesam mislio ja, da će vitezovi Ahejci
Snazi odoljeti našoj i rukama krutima našim.
Kao što pčele il' ose u sredini tijela gipke
Grade sebi gnijezda na putu gredovitom gdjegod,
Iz kuće šuplje svoje ne izlaze, nego i lovce
170 Hrabro dočekuju one te za djecu svoju se bore:
Tako ne uzmiču ni ti od vrata, iako su samo
Dvojica, dokle nas ne potuku il' ne padnu sami."
Reče, al' ne okrenu ni time Zeusove volje,
Jer on u srcu htjede, da slavu Hektoru dade.
175 Bili su boj junaci kod vrata koji kod kojih,
Ali je meni muka , da ko bog govorim sve to,
6
Jer oko kamenog zida sa strana sviju je borba
Vatrena buknula silno; Argejci branjahu lađe
Silom i u srcu jadni. U duši se rastuže bozi
180 Svi, što danajskoj vojsci pomagaše ondje u boju.
Kreševo i rat ondje Lapita zametnu oba.
Onda junačina kršni Piritojev sinak Polipet
Damasa kopljem u šljem sa mjedenim poličjem udri;
Mjedeni ne mogne šljem odoljeti koplju, već naskroz
185 Mjedeno njemu oštrice preleti lubanju probiv,
Sav se zakrvavi mozak, u nasrtu tako ga svlada;
Zatim Polipet ubi Pilona, Ormena ubi.
Sina Antimahova Hipomaha ubi Leontej,
Junak od Aresove od loze, pogodiv ga u pas

5 163. U Homera udaraju se ljudi u bokove kad što neprijatno vide ili čuju; u našim narodnim pjes-
mama udaraju se u takvu događaju ljudi "rukom po koljenu", na pr. u Vuka I. knj. (1841.), str. 586., II.
knj. (1845.), str. 144, 303, 383.
6 176. "ali je meni muka", pjesnik govori u svoje ime; vidi u 2. pjev., st. 484-493. Drži se da su stihovi
175-181. umetnuti u potonje vrijeme, dakle da ni stih 176. nije od Homera.

192