Page 195 - Ilijada

Homer: Ilijada

265 Oba Ajasa uto po kulama hodeći svakud
Nastojeć vojsku podjarit Ahejce hrabrahu oba;
Jednoga nukahu ljupkim riječma, a drugoga oštrim
Korahu, kog bi od borbe da odstupa vidjeli sasvim:
"Ljubazni, tko je znatan Argejac, i tko je srednji,
270 I tko je gori, jer svi u boju jednaki n'jesu
Među sobom junaci - sad svima je posao jedan,
I svi znadete sami: ka brzijem lađama nitko
Neka okrenut nije, kad začuje opominjačev
Glas, već udrite napr'jed i jedan nek potiče drugog,
275 Ne bi li olimpski Zeus munjobija dao nam kako
Potisnut navalu sad i dušmane potjerat u grad."
Tako vičući njih dva Ahejce nukahu na boj.
Kao kad u zimski dan pahuljice padaju snježne
Guste, kada se digne, da sn'ježi premudri Zeus-bog,
280 I on ljudima tada pokazuje strijele svoje,
9
Vjetrove umiri sve i snijegom jednako sipa,
Dok ne ogrne vrške planina i glavice njihne,
Polja lotosa puna i ljudske obilate tege,
Zalive pjenastog mora i njegove obale jošte,
285 Ali ga pljuskajuć voda od sebe goni - a sve je
Ostalo zavito njim, kad od Zeusa mećava udri:
Tako je kamenje gusto, s obiju lijetalo strana,
Jedno na Danajce, drugo od Danajaca na Trojce;
Jedni gađahu druge, i nad zidom nastane praska.

C. Sarpedon udara na Menestejevu kulu. 290-429.

a. Prva navala. 290-330.

290 Jošte Trojanci ne bi ni sa njima svijetli Hektor
Vrata prolomili zidu ni zasunke velje na vratma,
Premudri Zeus da ne nasla Sarpedona, svojega sina,
Na Argejce ko lava na goveda krivih rogova.
Pred sobom držeć štit, što svuda jednako krije,
295 Krasan, sakovan, mjeden (a kovač je njega valjano
Sakovo, te je mnogo unutra ušio koža,
Okolo oboda zlatnim optočio klincima njega),
Štit taj pred sobom držeć i do dva vrteći koplja
Pođe Sarpedon ko planinski lav, što zadugo nije
300 Imao mesa, te srce već tjera ga njegovo hrabro,
Da i u zatvoren dom za ovcama idući dođe;

9 280. "strijele" su ovdje snježne pahuljice.

195