Page 200 - Ilijada
P. 200

Homer: Ilijada








                          TRINAESTO PJEVANJE






                                                        (26. dan)
                                                      Boj kod lađa.


                             1. Zeus je odvratio oči od bojišta, a Posidon dotle
                                             pomaže Ahejcima. 1-38.


                              Pošto primakne Trojce i Hektora k lađama Zeus-bog,
                              On u čemeru i trudu neprestanom ostavi borce,
                              A sam blistave oči povuče natrag i motrit
                              Stane zemlju, što u njoj konjogojni Tračani žive,
           5                  Mišani, borci izbliza, Hipemolzi ponosni ktome,
                              Koji se hrane mlijekom, i Abiji pravedni vrlo;
                              A na trojanski grad ne okrene blistavih više
                              Očiju misleć u duši, da besmrtnik neće ni jedan
                              Doć i pomoći u boju Trojancem ili Ahejcem.
          10                     To je spazio bog zemljotresac sileni dobro;
                              On se čudeći bici i borbi tad na vrhuncu
                              Sjeđaše na najvišem šumovitog tračkoga Sama;
                              Čitavo Idsko s tog se vrhunca vidjelo brdo,
                              Još se vidio Prijamov grad i ahejske lađe.
          15                  Iz mora on iziđe i na taj sjede vrhunac
                              Danajce žalujući, gdje Trojci ih biju, veoma
                              Srdit na Zeusa i s brda gredovitog siđe najednoć,
                              Pođe koračajuć brzo; pod nogama besmrtnim božjim
                              Planine su se tada i brda tresla široka.
          20                  Triput korači nogom i četvrtom dođe do cilja,
                              U grad Egu, gdje mu je dvor u dubljini u vodi
                              Slavan, od zlata, blistav, i nikad ga nestati neće.
                              Tamo došav Posidon mjedonoge upregne konje,
                              Svoje brzolete konje, dugačke zlaćane grive;
          25                  Onda se u zlato on naoruža i uhvati zlatan
                              Lijepo izdjeljan bič i na kola uziđe svoja,
                              Potjera uz vale konje, iz bezdane skakati stanu
                              Morske grdosije pod njim poznajući svog gospodara,
                              Sve od veselja se more rastupilo, brzo veoma
          30                  Konji polete, i os se ne okvasi mjedena ništa.
                              Brzoga skoka konji dovezu ga k ahejskim lađam.
                                 Ima široka neka u dubokom zalivu spilja
                              Među gredovitim Imbrom i Tenedom, baš u sredini;



                                                                                                       200
   195   196   197   198   199   200   201   202   203   204   205