Page 218 - Ilijada
P. 218

Homer: Ilijada



                              Jedni u oružju opet odilaze, drugi se bore
                              (S mnogima njih malina), među lađama se rastrkav.
         740                  Nego uzmakni der ti i pozovi amo boljare;
                              Tad bismo dobro se mogli dovinuti savjetu mudru,
                              Il' nam se na lađe valja zaletjeti pune vesala,
                              Ako nas ushtije, bog objačiti, - ili nam valja
                              Čitavim od lađa otić odavde. Jer ja se bojim,
         745                  Da nam jučeranji dug naplatili ne bi Ahejci,
                              Jer nezasitni ratnik kod brodova jednako čami,
                              Ne mislim da će se boja okaniti ikada posve."
                              Reče, i besjeda ta se valjana Hektoru svidje,
                              I s kola odmah on u oružju na zemlju skoči,
                                                                        31
         750                  Besjedu započne s njim i krilate prozbori r'ječi:
                              "Ovdje, Pulidamase, boljare na iskupu drži,
                              A ja onamo idem, da prigledam poslove ratne,
                              Onda ću vratit se opet, kad pravo onima rečem."



                 B. Hektor nalazi na lijevom krilu samo Parisa još neranjena, pa onda

                             obojica krenu u sredinu u najljući pokolj. 754-837.

                                 Reče i uzrastom nalik na snježno brdo poleti;
         755                  Vičući lećaše on kroz Trojance i pomoćnike.
                              Nato pohrle svi, kad poklič njegovu čuju,
                              K Pantojevome sinu Pulidamasu junaku.
                              Zatim potraži još med rtnicima, ne bi li našo
                              Helena, vlastelja, snažnog Adamasa, Asiju sina,
         760                  Asija, Hirtaku sina, i Dejfoba potraži s njima.
                              Al' ih neozl'jeđenih ni čitavih ne nađe sviju,
                              Nego kod lađa skrajnjih kod ahejskih ležahu jedni
                              Život izgubivši svoj pobijeni od argejskih ruku,
                              A drugi pogođeni i ranjeni pred zidom bjehu.
                                                                          32
         765                  Na l'jevoj plačnoga boja na strani ubrzo zatim
                              Nađe Aleksandra divnog ljepokose Helene muža,
                              Nađe ga gdjeno hrabri i potiče drugove na boj;
                              I pristupajuć k njemu progovori besjede ružne:
                              "Nesretni Parise, prvi ljepotico, ženaru ludi,
         770                  Gdje ti je Dejfob, a gdje je i Helen sileni vlastelj,
                              Asijev sin Adamas i Asije, Hirtakov sinak,
                              Gdje ti je Otrionej? Sa vrha se strmeni Ilij
                              Ruši; sada te smrt zacijelo prijeka čeka."
                                                                     33
                                 Njemu bogoliki riječ Aleksandro prihvati ovu:

               31  749. Taj je stih poslije umetnut, a protivan je smislu, jer otkako je Hektor izišao iz kola u 12. pjev., st.
               81. nije više na njih uzišao, nego se borio pješke; nije dakle mogao ovdje skočiti iz kola.
               32  764. tj. ranjenici su se uklonili u grad ili su odneseni.
               33  772-773. Hektor hotimice pretjeruje samo da Parisa što jače podjari.


                                                                                                       218
   213   214   215   216   217   218   219   220   221   222   223