Page 260 - Ilijada
P. 260

Homer: Ilijada



                              Takova srca i duše mirmidonski sada junaci
                              Od lađa brzih navru, i nastane huk neutažljiv.
                              Tada se prodre Patroklo i ovo druzima vikne:
                              "Čujte me, Mirmidonci, drugari Ahileja divnog,
         270                  Bud'te junaci, žestine, junaštva se sjetite, druzi!
                              Pelejevoga sina prodičimo, koji je prvi
                              Kod lađa junak, i mi drugari mu, borci izbliza
                              Atrejev šin Agamemnon đaleko silan nek svoju
                              Vidi grehotu, gdje nije Ahejca najboljeg štovo."
         275                     Tako rekavši srce potače i volju svakom.
                              Onda se obore skupno na Trojce ahejski sini,
                                                                         16
                              Strašno od pokliči njihne zaječe okolo lađe
                              A kad junačkog sina Menetijeva Trojanci
                              Spaze i drugove s njim gdje se svi u oružju sv'jetle.
         280                  Svima se srce potrese, i čete se stanu kolebat
                              Misleći, Pelejev sin brzonogi kod lađa da je
                              Gnjev odbacio svoj, prijateljstvo odabro opet.
                              Svaki se ogleda, kud će uteći od smrti pr'jeke.
                                 Sjajno koplje iz ruke Patroklo izmetne prvi,
         285                  I to usred sredine, gdje bijaše najveći metež
                              (Kod lađe bijaše to Protesilaja hrabrog pri krmi),
                              Obori junak Pirehma, - Peonce konjike taj je
                              Vodio iz Amidona, od Aksija  široke vode; -
                                                          17
                              U rame desno ga zgodi, u prašinu on se natraške
         290                  Sruši zajecav ljuto, Peonci njegovi druzi
                              Svi se razbježe, jer strah Patroklo je turio u sve
                              Ubiv njihova vođa, prednjačio što je u boju.
                              Od lađa odgna Trojance Patroklo i gorući oganj
                              Ugasi (lađa je na po izgorjela); s vikom golemom
         295                  Tad se Trojanci razbježe, i Danajci k prostranim svojim
                              Lađama navru opet, te vika nastane silna.
                              Kao što kada Zeus munjobija s visokog vrha
                              Velikog brda gustu magluštinu kakovu krene,
                              Tad se pomole svi vidikovci i svi vrhunci
         300                  Brdski i doli, te pukne s nebesa beskrajni eter:
                              Tako i Danajci ljutu odagnavši od lađa vatru
                              Odahnu malo, al' jošte vojevanju prestanka ne bi,
                              Jerbo od Ahejaca od Aresu milih Trojanci
                              Bježali bez obzira još n'jesu od crnih lađa,
         305                  Nego se suprotiše i jedva uzmicat staše.
                              Bojni se vojvoda red rasprša, te junak junaka
                              Tad je ubijo, i prvi Menetijev junački sinak,
                              Kada se okrene k njemu Arejlik, odmah u bedro
                              Kopljem ga pogodi oštrim i proturi koplje kroz njega.
         310                  Mjed mu prebije kost, a na zemlju ničice onaj

               16  276. "ahejski sini" ovdje su samo Mirmidonci.
               17  288. Aksij, - vidi 2. pjev., st. 849.


                                                                                                       260
   255   256   257   258   259   260   261   262   263   264   265