Page 264 - Ilijada
P. 264
Homer: Ilijada
Lukavca Krona sin zamotriv ih požali oba,
Heri započne riječ i ženi svojoj i sestri:
"Ajme od ruke Patrokla Sarpedonu, koji je meni
Od svih miliji ljudi, sudbinom poginut valja!
24
435 Dvoje sad hoće meni u grudma razmišljajuć srce:
Ili bih živa njega uklonio iz boja plačnog
Te ga na polje rodno u Likiju vrgo odavde,
Ili bih dao, da sinak Menetijev pogubi njega."
Tada volooka Hera odgovori njemu ovako:
440 "Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi?
Zar ti čovjeka smrtna, a sudbini predana davno,
Natrag izbavit hoćeš iz prejadne i tužne smrti?
Radi, al' bogovi drugi povladiti nećemo tebi.
Drugo još u srce spravi, što sada mislim ti reći:
445 Ako Sarpedona živa u njegove opraviš dvore,
Pazi, da i drugi koji od bogova ne htjedne jednoć
Miloga svojega sina iz kreševa opravit strašnog,
Mnogi bo sinci se bore božanski kod velikog grada
Prijama kralja, te strašno rasrdio bi im oce.
450 Ako t' je mio Sarpedon, i u srcu žališ li za njim,
Pusti ga samo, nek sada u kreševu pogine strašnom
On od ruke Patrokla, Menetijevoga sina;
A kad ostavi veće Sarpedona život i duša,
Pošlji po njega Smrt i tvrdoga Sna, pa nek nose
455 Njega, dok ne dođu s njim u Likiju široku zemlju,
Tu će ga braća sahranit i rođaci i hum će grobni
Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva."
25
Reče, te posluša nju i ljudi i bogova otac:
Krvave kaplje pusti odozgo na zemlju časteć
26
460 Miloga svojega sina, kog ubit mu šćaše Patroklo
U trojskoj grudastoj zemlji, daleko od očinske zemlje.
Kada se jedan drugom već blizu primaknu oni,
Onda Patroklo tu Trasidema predičnog zgodi
(Koji je subojnik dobar Sarpedona vlastelja bio),
465 U donji zgodi ga trbuh i koljena razglobi njemu.
Tad na Patrokla koplje Sarpedon izmetne sjajno,
Ali promaši njega, već pogodi Pedasa konja
27
Kopljem u greben desni, te Pedas izdišuć njisne
24 433-434. Zeus vrlo ljubi Sarpedona zato što mu je sin; vidi dalje st. 522., a vidi i u 6. pjev., st. 198-
199.
25 454-457. Hera kaže: neka Sarpedon ovdje pod Trojom pogine, kako mu je suđeno, ali ga možeš dati
prenijeti u njegovu otadžbinu neka tamo mrtav počiva, i time mu učiniti veliku milost; jer ljudi obič-
no žele da mrtvi počivaju u svojoj otadžbini ("u svom polju daj mu groba, svojim cvijećem grob mu
kiti").
26 459. "krvave kaplje pusti", vidi 11. pjev., st. 53.
27 467. Konj je Pedas spomenut u st. 152.
264