Page 264 - Ilijada
P. 264

Homer: Ilijada



                              Lukavca Krona sin zamotriv ih požali oba,
                              Heri započne riječ i ženi svojoj i sestri:
                              "Ajme od ruke Patrokla Sarpedonu, koji je meni
                              Od svih miliji ljudi, sudbinom poginut valja!
                                                                         24
         435                  Dvoje sad hoće meni u grudma razmišljajuć srce:
                              Ili bih živa njega uklonio iz boja plačnog
                              Te ga na polje rodno u Likiju vrgo odavde,
                              Ili bih dao, da sinak Menetijev pogubi njega."
                                 Tada volooka Hera odgovori njemu ovako:
         440                  "Prestrašni Kronov sine, ta kakve to izusti r'ječi?
                              Zar ti čovjeka smrtna, a sudbini predana davno,
                              Natrag izbavit hoćeš iz prejadne i tužne smrti?
                              Radi, al' bogovi drugi povladiti nećemo tebi.
                              Drugo još u srce spravi, što sada mislim ti reći:
         445                  Ako Sarpedona živa u njegove opraviš dvore,
                              Pazi, da i drugi koji od bogova ne htjedne jednoć
                              Miloga svojega sina iz kreševa opravit strašnog,
                              Mnogi bo sinci se bore božanski kod velikog grada
                              Prijama kralja, te strašno rasrdio bi im oce.
         450                  Ako t' je mio Sarpedon, i u srcu žališ li za njim,
                              Pusti ga samo, nek sada u kreševu pogine strašnom
                              On od ruke Patrokla, Menetijevoga sina;
                              A kad ostavi veće Sarpedona život i duša,
                              Pošlji po njega Smrt i tvrdoga Sna, pa nek nose
         455                  Njega, dok ne dođu s njim u Likiju široku zemlju,
                              Tu će ga braća sahranit i rođaci i hum će grobni
                              Nasut i metnuti stećak, jer čast je mrtvima takva."
                                                                              25
                                 Reče, te posluša nju i ljudi i bogova otac:
                              Krvave kaplje pusti  odozgo na zemlju časteć
                                                 26
         460                  Miloga svojega sina, kog ubit mu šćaše Patroklo
                              U trojskoj grudastoj zemlji, daleko od očinske zemlje.
                                 Kada se jedan drugom već blizu primaknu oni,
                              Onda Patroklo tu Trasidema predičnog zgodi
                              (Koji je subojnik dobar Sarpedona vlastelja bio),
         465                  U donji zgodi ga trbuh i koljena razglobi njemu.
                              Tad na Patrokla koplje Sarpedon izmetne sjajno,
                              Ali promaši njega, već pogodi Pedasa konja
                                                                        27
                              Kopljem u greben desni, te Pedas izdišuć njisne



               24  433-434. Zeus vrlo ljubi Sarpedona zato što mu je sin; vidi dalje st. 522., a vidi i u 6. pjev., st. 198-
               199.
               25  454-457. Hera kaže: neka Sarpedon ovdje pod Trojom pogine, kako mu je suđeno, ali ga možeš dati
               prenijeti u njegovu otadžbinu neka tamo mrtav počiva, i time mu učiniti veliku milost; jer ljudi obič-
               no žele da mrtvi počivaju u svojoj otadžbini ("u svom polju daj mu groba, svojim cvijećem grob mu
               kiti").
               26  459. "krvave kaplje pusti", vidi 11. pjev., st. 53.
               27  467. Konj je Pedas spomenut u st. 152.


                                                                                                       264
   259   260   261   262   263   264   265   266   267   268   269