Page 293 - Ilijada
P. 293
Homer: Ilijada
Nije usudio skočit i borit se, mrca da otme.
735 Tako su iz boja oni mrtvaca nosili krepko
K lađama prostranima, a borba je ljuta ostragu
Bjesnjela kao oganj, što buknuv iznebuha pali
Ljudima grad, te kuća u velikome plamenu
Nestaje, jerbo u oganj silovita vjetrina duše:
740 Tako od kopljanika i konja urnebes onu
Dvojicu pratio je neprestano, dokle su išli.
Kao što kada vuku mazgovi velikom snagom
Opasani il' brvno il' kakovo drvo lađeno
S brda gredovitom stazom, - mazgovi se jednako žure,
745 Od muke srce u njih i od znoja jednako slabi:
Tako su nosili oni mrtvaca krepko. Ostragu
Ajasa dva su Trojance uzbijala, ko što brežuljak
Ustavlja vodu šumovit daleko se u ravan šireć.
On i valove jake silovitih ustavlja r'jeka,
750 On i odbija sve i na tijek navraća ravan.
Njega ni te rijeke podroniti ne mogu tekuć:
Tako su Ajasa dva ostragu odbijala nasrt
Trojanski, ali oni slijediše, a đva junaka
Najvećma: sin Anhisov Eneja i sv'jetli Hektor.
755 Kao što kada oblak čvorkova ide il' čavki,
Glasno cikću, kad spaze sokola već iz daleka,
Njega, koji nosi poklaće pticama sitnim:
Tako ahejski sini od Hektora i od Eneje
Uzmičuć ciktahu glasno i borbu smetahu s uma.
760 Mnogo je oružja krasnog Argejcima okolo jarka,
Kada su bježali, palo, al' prestanka ne bješe boju.
293