Page 297 - Ilijada
P. 297
Homer: Ilijada
A sad Hektora idem ubilca drage mi glave
115 Stići. Onda će Kera na mene, kada je Zeus-bog
I drugi besmrtni bozi izvršiti ushtiju meni.
Ni sam jaki nije Heraklo umako Keri,
Koji gospodu bi Kronionu najdraži od svih,
Nego ga svlada sudbina i Herina teška ljutina;
120 Ako me jednaka čeka sudbina, tako ću i ja
Ležati mrtav, al' slavu i diku sad hoću da stečem.
Neka Trojanka mnoga i Dardanka njedara niskih
5
Rukama obadvjema od obraza nježnijeh suze
Utire, kad je na tugu, na jecanje nagnam, nek znadu,
125 Kako me veće dugo u boju nema, a mene
Od boja odvraćat nemoj; iako me ljubiš, ne mogu."
Boginja srebrnih nogu odgovori Tetida njemu:
"Istinu doista reče, o sinko! neslavno nije
6
Pr'jeku odbijati smrt od đrugova, kad su u škripcu.
130 Ali je mjedeno tvoje i blistavo oružje krasno
Sada u Trojanaca, na plećma sjajnošljemac Hektor
Ima ga i njim se diči, al' ne kažem, da će se dugo
Dičiti njime, jer smrt je i samome njemu već blizu.
A ti u vrevu ratnu ne zalazi nikako prije,
135 Nego što očima svojim gdje dolazim ugledaš mene;
Ja ću uranit sjutra, kad ograne sunce, i tebi
Don'jet ću oružje krasno od gospoda boga Hefesta."
Tako boginja reče i otiđe od sina svoga,
K morskim se okrene sestram i ovu im besjedu rekne:
140 "Vi zaronite sada n morska široka njedra,
Morskog starinu vidjet otiđ'te i očeve dvore
Pa mu recite sve, a k Hefestu, slavnom vještaku,
Ja na široki idem na Olimp, ne bi li htio
Slavno oružje dati i presjajno mojemu sinu."
145 Tako im reče, a one u valove zarone morske,
A na široki Olimp srebronoga boginja ode
Tetida, da svom sinu donese oružje slavno.
B. Ahilej zastrašava Trojance. 148-242.
Noge odnesu nju na Olimp. Uto Ahejci
Od ljudomore bježeć od Hektora s vikom golemom
150 Dođu k Helespontu već i k lađama prostranim dođu.
Tada Patrokla mrtva, Ahilejevoga drugara,
Nazuvčari Ahejci iz str'jela ne bi odvukli,
Jer ga stigoše opet brzonogi konji i vojska
5 122. "njedara niskih", tj. kojima njedra od gornje odjeće padaju ispred pojasa.
6 128. "neslavno nije", tj. slavno je; litota (vidi 17. pjev., st. 270).
297