Page 320 - Ilijada

Homer: Ilijada

Da mu nemili glad utrudio koljena ne bi;
17
355 Onda se u tvrde vrati u dvorove presilnog oca,
A od brodova brzih Ahejci se saspu daleko.
Kao kad Zeusove snježne pahuljice padaju hladne
Nagusto (Boreja rođen u eteru goni ih dalje):
Tako su kacige guste svijetleć se, sjajuć se tada
360 Iz lađa izlazile i štiti kvrgaši i koplja
Jasenova, a ktome i oklopi s pločama jakim;
K nebu je dopiro sjaj, a okolo blistaše zemlja
Od sjaja oružja sva; pod nogama ljudskima stade
Bahat, a posred sviju Ahilej se oružo divni.
365 Zubi škripahu njemu, a kao ognjeni plamen
Obje mu s'jevahu oči, a srce mu nesnosna žalost
Osvajaše u grudma; a onda srdit na Trojce
Metne oružje na se, oko kog se namuči Hefest.
Nazuvke najprije on navuče oko gol'jeni,
370 Nazuvke krasne, što kopče od srebra spučahu kruto.
Okolo prsiju oklop navuče divni Ahilej,
Metne na pleći mač sa srebrnim klincima, mjeden,
Onda veliki štit i teški u ruke uzme,
Koji je kakono mjesec daleko sijevao s njega.
375 Kao što kada se sjaj od ognja, kojino gori,
Na moru ukaže gdjegod brodarma, - na gori visoko
Gori oganj u stanu u samotnom, a njih oluje
Preko njihove volje po ribljivom povlače moru
Od prijatelja daleko: Ahilejev tako je krasni,
380 Umjetni sjao štit do etera. Teški tad digne
Šljem i na glavu metne, - konjogrivni šljem kao zv'jezda
Blistaše, a griva zlatna na šljemu trepćaše tome,
Koje je stavio mnogo Hefesto okolo vrška.
Onda se ogleda sam u oružju divni Ahilej,
385 Pristaje l', i da li može da bijele udove giblje.
Oružje bude ko krila i podigne ljudma pastira.
Očevo koplje onda Ahilej iz kora trgne
Veliko, teško i čvrsto; ni jedan nije Ahejac
Mahati mogao njim do Ahileja, koji je znao
390 Pelijski jasen uzmahnut, što ocu njegovu dade
Hiron s Pelijskog vrha, da ubija njime junake.
Baveć se oko konja Automedon s Alkimom drugom
Prezat ih stanu i metnu na konje pršnjake krasne,
U čeljust metnu im žvale, ostragu pritegnu oni
395 Za čvrsto stajalo uzde. Automedon uhvati onda
Sjajni bič, što njemu u rukama stajaše zgodno;
Zatim u kola skoči, a za njim se popne Ahilej

17 350-354. Jamačno je Atena čineći ovo bila nevidljiva i Ahileju i drugima jer se bogovi mogu učiniti
nevidljivi, ili vidljivi samo onima kojima hoće; vidi u 1. pjev., st. 198. i u Odiseji 16. pjev., st. 161. Mo-
žemo uzeti da je nevidljiva bila ambrosija i nektar, čim je Atena okrijepila Ahileja.

320