Page 7 - Ilijada
P. 7

Homer: Ilijada



                              Dâ li nam Zeus Trojancima grad sav obzidan tvrdo."
         130                     Silni odgovori kralj Agamemnon njemu ovako:
                              "Nemoj, junače dobri Ahileju, nalični bogu,
                              Umom navijati tako, jer nećeš nadmudriti mene.
                              Ni nagovorit; zar hoćeš, darova sam da imadeš,
                              A ja bez njih da sjedim? i djevojku veliš mi vratit?
         135                  Dobro, ako mi dar Ahejci junačine dadu
                              Mojem ugodivši srcu, da nagradu dostojnu imam!
                              Ako li mi ga ne dadu, otići ću onda i uzet
                              Il' tvoj il' Ajasov dar il' Odisejev, pa ću ga odvest
                              Sa sobom. Svaki će se naljutiti, kojemu dođem!
         140                  Ali o tome bit će i opet kada govorit,
                              Nego lađu ded crnu u pučinu rinimo divnu,
                              Brže saber'mo dajmo veslače te metnimo dajmo
                              I hekatombu i Hrisovu kćer ljepoobraznu u nju.
                              Lađu nek vodi koji od vlastelja, neka je vodi
         145                  Hoćeš li Ajas il' divni Odisej il' Idomenej
                              Il' ti, Pelejev sine, od sviju strašniji ljudi,
                              Ne bi li braniča-boga ublažio žrtve prikazav."
                                 Njega pogleda mrko Ahilej brzonogi veleć:
                              "Lakomče, bestidniče okorjeli, kako će tebi
         150                  Ikoji riječi tvoje Ahejac slušati rado
                              Ili otići na put , da s' junački s ljudima bori?
                                           9
                              Ta ja zbog kopljanika ne dođoh Trojaca amo,
                              Da bih se borio s njima, kad krivi mi ništa nijesu;
                              Niti mi goveda oni ni konje odagnaše ikad
         155                  Niti mi potrše usjev u grudastoj u Ftiji onoj,
                              Hraniteljici ljudi, među nama jer je daljina
                              Velika: jesu brda hladovita i more šumno.
                              Nego smo za tobom pošli, bezobrazniče, da imaš
                              Radost, tebi smo čast i Menelaju tražili, kujo,
         160                  Među Trojancima, a ti i ne paziš, ne mariš za to,
                              Pa se i meni groziš, oduzeti da ćeš mi onaj
                              Dar, zbog kojeg se mnogo natrudih, što mi Ahejci
                              Dadoše. Nikada dar mi ne zapada jednaki s tobom,
                              Kada naselan grad Ahejci razore koji
         165                  Trojski; u boju, gdje kipi i buči, odvaljuju ruke
                              Moje posao glavni, al' kada dijeljenje dođe,
                              Mnogo većim te darom darivaju, a ja se vraćam
                              K lađama s darom malenim, al' milim, od rata trudan.
                                                                                  10



               9  151. "otići na put", tj. kud ga Agamemnon pošalje.
               10  164-168. Da bi se Ahejci mogli prehranjivati nalazeći se daleko od domovine, iz koje (zbog daljine
               koja je za ono vrijeme bila velika) nijesu mogli dobivati živeža, morali su pojedini odjeli njihove voj-
               ske češće izlaziti u pljačku po svoj obližnjoj Maloj Aziji i po obližnjim otocima i tako se opskrbljivati
               hranom i drugim što je potrebno za život. Takova se pljačka misli u ovim stihovima, a ima dosta i
               drugih mjesta u Ilijadi koja to dokazuju. Pljačkaši se ne zadovoljavaju samo hranom i stokom, nego


                                                                                                       7
   2   3   4   5   6   7   8   9   10   11   12