Page 162 - Odiseja

Homer: Odiseja

Drugi bi čovjek došav iz lutanja želio rado
Vidjeti u kući svojoj i ženu svoju i djecu,
335 À tī nećeš ništa da doznaš, ne pitaš ništa,
Hoćeš ženu prije da iskušaš, koja onako
Sjedi u dvorima tvojim, u čȅmeru boravi ona
Jednako dane i noći iz očiju roneći suze.
Nikad sumnjala nisam, već u srcu dobro sam znala,
340 Da ćeš se vratiti kući izgubivši čitavo društvo,
Al' s Posidónom stricem ne hotjeh ja ti se borit,
Koji se u srcu svom razljutio vrlo na tèbe;
Srdi se, što si mu tî oslijepio miloga sina.
Sad ću ti itačka mjesta pokázat, da nè sūmnjāš više:
345 Ovo je ovdje Forkína, starìnē morskoga, lúka,
A pri kraju luke dugòlistā maslina stoji,
Blizu masline spilja imade plavetna, mila.
Sveto mjesto nimfa, Najade koje se zovu.
To ti je pokrita spilja, u kojoj si nimfama nekad
350 Uspješne hekatòmbe prikazati prečesto znao;
Ovo je Neritski brijeg, odjeven velikom šumom.«
Tako boginja reče i ràspȓšā maglu, te zemlja
Pokaže se i tad se povèselī divni stradálac,
Svojoj se radujuć zemlji žitòrodnō poljubi polje,
355 Obje podigne ruke i nimfama molit se stane:
»Zeusove kćeri o nimfe! Najáde! nikada nisam
Mislio opet vas vidjet, al' sada se molbama mojim
Radujte ljupkim, a dare darívati mî ćemo vama
12
Kao i prije što smo, pljenjačica Zeusova kćerka
360 Milosna dâ l' mi života i ako mi pomogne sina.«
Sjajnoka boginja na to Atena odgovori ovo:
»Ne boj se, neka ti to, Odiseju, ne muči srca!
Nego sprav'mo sad odmah u nutrašnjost goleme spilje
Blago, da ostane ti cijelo: izàtog nam valja
365 Mislit, kako bi sve se učiniti najbolje moglo.«
Tako boginja reče i u spilju plavetnu uđe,
Pipati zakutke stane unútra. Tad joj Odisej
U spilju nošaše zlato i haljine nošaše krasne
I tvrdu mjed, od Feáčānā sve što dobio bješe.
370 Sve to Odiseju spravi i navali jošte na vrata
Kći egidonoše Zeusa Atena Palada kamen.
Podno masline svete posadiv se oboje tada
V'jećati uzmu, pogubit prkoždžije kako će prosce.
Sjajnoka boginja tada Atena besjedu počne:
375 »Zeusovo čedo, domìšljat Odiseju, sine Laèrtov,
Promisli, kako ćeš ruku na bestidne dignuti prosce,
Koji već godine tri u dvoru gospòdārē tvojem
Proseći tvoju ženu bogoliku, nudeć joj dare;
Ali te ona plačuć očekuje, da joj se vratiš,
380 Nade svakome daje, obećava svakome proscu,
Sv'ma glasove šalje, al' srce joj na drugo misli.«

12 59. »pljenjačica«, tj. koja daje plijen; to je stalan epitet Atene kao boginje rata.

162